Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/runaway

Marketing

Prvi nastup se pamti

Birtija u mom kvartu organizirala je večer čitanja poezije. Mjesto je to gdje radnici truse svoju prvu jutarnju žesticu, a navečer se njima slična klijentela natankava pivom i diskutira o sportu.
Na vratima, doduše, nije zalijepljen znak prekrižene štikle, ali to bi ionako bilo suvišno – teško da bi se našla žena dovoljno odvažna da kroči unutra i otrpi okretanje glava svih prisutnih, uz gromoglasan muk koji bi njena pojava izazvala.

Neobična je stoga ideja da se upravo ovdje održi ikakav iole kulturni događaj.
Još je neobičnija činjenica da sam se, kao sudionik, prijavila i ja.
Recitiranje lirskih pjesama (koje niti čitam, niti pišem) pred hrpetinom nacuganih neandretalaca i nije neka zabava. Za recitatora. Za publiku bi možda i mogla biti...

Među masom koja je zauzela pozicije oko neke improvizirane pozornice nakupila se hrpetina mojih poznanika. Neki su doputovali čak iz Dalmacije poradi prisustvovanja mom nastupu.
Ruke su mi se tresle. Želudac grčio. Otresito sam odbijala ikakav razgovor, panično ponavljajući u sebi stihove nekakve, na brzaka sklepane, pjesme.
Osjećaj krivnje zbog trenutne neljubaznosti prema posjetiocima miješao se sa jedva izdrživom tremom.

Barmen je najavio plesnu točku, kao uvod poeziji. Četiri muškarca (prilično zgodna, koliko se sjećam) izdvojila su se iz gomile, i počela plesati. Kao rekvizite nosili su na leđima ogromne planinarske ruksake. Manijaci!
Melodija na koju su se izvijali učinila mi se odnekud poznata. Strahovito poznata.
Ma, gdje li sam ju već čula?
Tupkala sam se prstom po zatiljku potićući taj podatak da izađe iz straženjg dijela mozga.
Nije pomoglo. Tipovi su i dalje plesali, melodija se ponavljala iznova i iznova....I iznova.

U sobu je uletjela mama i dreknula:
-„Jesi li ti gluha?!Ugasi taj alarm!


Uskratila mi je priliku da se proslavim...


Post je objavljen 07.02.2006. u 15:26 sati.