Danas najradije ne bih pisao…
Ne bih zato što Jozefovo kratko izlaganje pokazuje da smo mi ipak teži oblik bolesti…
Na kladionici je veći koeficijent da će se ostvariti njegovo viđenje društva nego da će Hary Poter propasti kroz ovaj dimnjak…
Jozef zamišlja :
1.Da političari nisu najveće zvijezde svih medija
2.Da dokazano nesposobni ne dobivaju više priliku i puste druge
3.Da se istrijebi mito i korupcija
4.Da TV ne propagira drogu, nasilje i druge negativnosti
5.Da Hajduk i Dinamo shvate da su kurac od ovce i ne lažu sami sebe
6.Da se nagrađuju oni što se trebaju nagraditi
7.Da škola uči djecu a ne zatupljuje
8.Da svatko može misliti svojom glavom
9.Da shvatimo da nas ima samo 4,5 milijuna, što je puno manje od veih svjetskih gradova
10. Da nas vode ljudi kojima je isključivo mjerilo uspjeha ostvaren rezultat
Puno je toga govorio naš Jozef ali smo ga sve manje slušali…Jer ako je to točno što on fantazira, ako je potrebno, pa zar bi narod to odbacio? Zar bi dopustio da su u svakoj emisiji političari, političari, političari…
Zar bi dopustili da neki političari od sedamdesetih jebi i jebu al nikad da svrše?
Zar ne bi prijavljivali one koji traže i kojima daju mito? Zar bi plaćali pretplatu da nisu zadovoljni programom? Zar bi sportske novosti živjele na člancima o Nikinom odlasku na pišanje? Zar bi pozdravljali i klanjali se laureatima koji misle da je papa-test ispit vjere?
Zar bi dopustili djeci smanjivanje obrazovanja kako bi bili glupaviji od europske djece?
Zar se ne bi pobunili protiv šefa koji ih maltretira, doktora koji ne zna, činovnika koji misli da je sam Bog?
Zar bi na 4,5 mil ljudi imali činovnički aparat tri puta veći od New Yorka? Zar bi dopustili da sposobni odlaze ?
Moj Jozef, pa nemoguće da bi baš sve dopustili…To stvarno ne bi bio pametan narod…Pa dokazali smo se kao pametni jer nam je trebalo samo trinaest stoljeća do osnutka države…A jebeni Tito za tri-četiri…Ma šta serem…
Post je objavljen 07.02.2006. u 14:04 sati.