Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/cadez

Marketing

Šovagović snimio u Limbu intimnu mušku dramu

F. Šovagović i dalje je u depresiji. Već tri dana nije napisao ništa. Zapela drama, roman je dovršio ali nije siguran da je dovršen. Stoga smo se okupili u Limbu, mi, njegovi prijatelji, da ga nekako, na najbezbolniji način, uključimo u život izvan doma. Zauzeli smo donji separe u Limbu, gdje se sjedi kao u kupeu drugog razreda Hrvatskih željeznica. Jedino je tapecirung žut a obližnji WC malko gostoljubiviji. Leđima okrenuti prema šanku sjedili su: Filip do zida, Čuveljak do prolaza. Na klupi preko puta Zik je sjedio nasuprot Filipu a ja nasuprot Čuveljaku. Bilo je jako zadimljeno a svaki je pio svoje specifično piće. Sjedili smo tri sata i dulje a Filip je sve više tonuo u sebe i sve je rjeđe uspijevao ubaciti koju svoju repliku. Evo jednog tipičnog ulomka iz diskusije koja se razvila oko ponoći, kad su se konji već počeli pretvarati u miševe a dvije radoznale djevojke za stolom tik uz wc u bundeve:
Zik (Filipu): Izgledaš kao dostavljač krumpira u Rumunjskoj, koji uz vreću krumpira dostavi i vreću speeda.
Čuveljak: Na ženama je najvažniji vrat. Kužiš, žena ne može, ono, ispasti lijepo, kužiš, na fotki ako nema lijep vrat. A cice samo skreću pažnju s tog vrata.
Filip (sve snima mobitelom): ...
Čuveljak (o meni): Njemu je stisnuta pauza, opće ne snima. Kužiš, ovo je neautorizirana snimka.
Zik: Meni je drago da se mogu pojaviti na filmu jer malo mi je već prekipjelo da stalno glume neki kaj ne znaju. A ja sam stvarno dobar.
Čuveljak: Trebaš razlikovati ruralne tipove i provincijalne tipove. Ruralni tipovi su dobri.
Zik: Ali, gledajući kroz literaturu, u nas nema ni jednog lika osim Ivice Kičmanovića, koji je zapravo isto urbani tip, koji nije bed gaj. Mi nemamo to, ne.
Ja (Čuveljaku): A kad si ti glumio?
Čuveljak: Glumio sam u osnovnoj i srednjoj školi i malo poslije.
Ja: Koje uloge?
Čuveljak: Pa glumio sam recimo Antonija.
Zik: On je glumio Regoča.
Čuveljak: Pa sam glumio dva puta gljivu, par puta stolice, bila je tu neka ćelava -
Ja: To više nije duhovito.
Filip: Evo, recimo, kaj ja znam, ja imam problem da me moji prijatelji ne razumiju. I imam par dobrih prijatelja za koje mogu reć ono da su mi dobri prijatelji ali mislim da oni mene stvarno ne razumiju, ne? Čadež možda malo, ovaj (Čuveljaku) uopće ne...
Čuveljak: ...Problem je, ono, kad razgovaraš s prijateljima moraš znati na kojem jeziku im se obraćaš, kužiš.
Zik: A ja? Nema se tu šta razumjet. To ti je kao kad kupiš pikule, ne? U onoj vrećici, ne? Tko ih je ikad išo brojat? Potpuno je svejedno kolko ih ima, kužiš? Nema tu analize, stari, neeema!
Čuveljak (svima): Ali, pazi, gle, sad je on potegao jedno dobro pitanje. Ti kupiš kutiju sa šibicama i na njoj piše pedeset žigica. Tko je ikad provjerio da li unutra ima pedeset šibica!
Ja: Ja sam provjerio, ima, jedno vrijeme sam ih stalno brojao. Ima ih između četrdeset i osam i pedeset i dvije šibice.
Čuveljak: Dobro, na uzorku od deset kutija, koliko ima šibica u svakoj?
Ja: Ima pedeset.
Zik: Nije uopće u tome problem, nego je problem kad ti dođeš na trafiku, u Duhan, u neki dućan i kažeš: "Dajte mi kutiju šibica." Onda ti oni daju kutiju na kojoj piše 50 žigica.
Čuveljak: Da, nema unutra ni jedne šibice.
Ja: Mislim da bismo trebali promijenit temu.
Zik: Ja ću osnovati Družbu Pere Kvržice koja će se baviti najodvranijim poslom na svijetu.
Čuveljak: Kojim?
Zik: Prat će kvržice.

Bude li se ovaj blog komercijalizirao, metnul bum na njega i videozapis iz separea. Naime, Šovagoviću moram prvo uplatiti za autorska prava dvije tisuće eura. Možda ga to izvuče iz depresije.





Post je objavljen 05.02.2006. u 00:01 sati.