Vjesti danas, nesječam se više na kojoj televiziji. Opet neka prićica o samoubistvu branitelja. Opet prošo sva ratišta, neznam šta šmrc šmrc. I naravno rat je kriv za samoubojstvo a ne recimo to što je dotični bio narkoman, navodno se izljećio. mislim nemam ja ništa protiv narkomana ali zna se da njihove krize često dovode do neželjenih postupaka. Po svim tim medijima ispada da je svako ko je evidentiran u vojnom odsjeku branitelj i naravno bolestan od PTSP-a.
Najviše volim onu rečenicu, kao progonile su ga slike poginulih suboraca kao i neprijatelja.
Znate li vi da 98% branitelja nikada nije pucalo u čovjeka, ne samo da nije pucalo nego ga nije ni vidjelo. Koje traume, poginuli suborci, znate li vi uopče koliko je ljudi poginulo u ovom ratu po ovim vašim pričama najmanje 50-60 tisuča a prava istina da je taj broj manji od 3 tisuče gdje se računaju i oni poginuli u saobračajnim nesrečama kilometrima daleko od bojišnice.
Samo jedan primjer tih priča:
Akcija Maslenica, nakon prodora naših snaga i stupidne odluke da se uvede 3 gardiska brigada u oslobođen teritorij, dolazi do protunapada. 3. brigada trpi velike gubitke i cjela akcija dolazi u pitanje. Nas iz 2. gardiske hitno helikopterskim desantom prebacuju u Zadar. Situacija se stabilizira i zauzimaju se određeni dominatni položaji. Moja jedinica nalazi se na jednom platou i sprečava pješačke napade koji su skoro svakodnevni. Na platou se nalazi jedan tenk i jedan BVP u kojem su posade. Smjene posada se vrše noču jer je plato stalno pod udarom minobacača i topništva, izaći danju iz vozila znače smrt. To se nažalost i dogodilo, svanuo je sunčan, topao dan, nema napada, pucnjave...
Posada tenka se opušta i dvojica od njih izlaze na kupolu, minobacać, direktni pogodak, glava jednog od njih pada na BVP u kojem se nalaze tri člana posade. Oni su i skupili ostatke te dvojice i šta se kasnije događa....
Pa trenutno na ime smrti te dvojice od PTSP-a se navodno ljeći bar desetak ljudi iz moje jedinice. Većina ih tada nije ni bila u Zadru, ostali su samo čuli priče, naravno ova trojica koji su to stvarno doživjela žive normalno, neki su još u vojsci, drugi rade na starim poslovima.
Eto ja se nažalost nemogu ni sjetiti imena te dvojice, kao ni imena drugih poginulih, za ovu dvojicu se jedino sječam da su iz okolice Karlovca.
Vjerujte nema PTSP-a ima samo hrpa pijanica i ratnih profitera. Jednom takvom se čak i daje prostor ovdje na blogu.
Kada sam se našao u situaciji da se zbog drugih bolesti više ne mogu vratiti na posao i da mi je jedina šansa u invalidskoj mirovini, u medicinskoj obradi prihvatio sam liječenje i od PTSP-a.
Evo čovjek ovo izjavi i svi ga žale jer je eto obolio od PTSP-a, a njemu samo trebaju papiri da bi dobio penziju.
Post je objavljen 03.02.2006. u 20:42 sati.