E, pa fakat mi dođe da popizdim. Al nisam taj tip. Neki dan napišem tekst I kliknem na objavi, a ono sve pobriše I nestane teksta. Jebiga baš je bio dobar. Onako emotivan. I šta sad. Odustanem od cijele priče, i ugasim usrani komp. I mislim odustat ću, jebeš blog I sve skupa. A onda nekak danas mislim ajd idem nešt I napisat. Kod kuće ne mogu Miš je u posljednjih mjesec, dva potpuno uzurpirao kućno računalo. Mislim, hm, imam jedno na jednom poslu, drugo na drugom, ali voljela bih da mogu pisati I kod kuće. I da to nitko ne čita. Ovako sam osuđena na firmu I na radio. Miš igra nekakav OGAME, ma nešto osvaja planete, ratuje, gradi brodove, skuplja bodove I to. I svaki dan me kvasi u mozak sa mjestom na ljestvici, uspjesima saveza I brojem bodova. I cijeli dan zapravo na njega ne mogu računati. Ni na njega, ni na komp. Kupit ću si laptop, maker grcala u dugovima do sudnjeg dana. Pa ćemo biti izuzetno iznadprosječna hrvatska obitelj koja kod kuće ima 4 pile. Baš tako, živimo kod staraca, oni uglavnom plaćaju račune, Tajo ima svoju pilu, Jagoda svoju, Miš je uzurpirao moju, I laptop je u projekciji. Još samo da mi se ne sruši financijska konstrukcija. Radim opet od ranog jutra, bit će para. Mislim, nije da se žalim, nisam pekar, portir I tako nešto što zahtjeva cjelonoćni rad, ali kad mi sat zazvoni u 4…. Daklem, na radiju po starom. Uvijek veselo. Bar ja. No, nasekiraše me ovi tekstovi tipa: Veliki centri spremno otkupljivali ambalažni otpad. 10 po glavi stanovnika. Jednostavna računica: 6+6=36, proizvođači povećali cijene za više nego što treba, pa onda trgovački centri još naplaćuju nekakvu kauciju kad kupuješ nešto u pet, met ili staklo ambalaži. Da pošiziš. Pa sad ja trebam kao kreten svaki dan hodati sa bocama za 5 kuna. Ne pada mi napamet. Samo da bi dobila svoju lovu natrag. Ništa, kupovat ćemo mlijeko I sokove u tetrapaku, gazirano ionako ne pijem, jedino me muči pivo! Za ženu koja se prodaje za pivo, malo mi je bed. Jutros smo tehničar, glazbenjak I ja kontali kako da spakujemo pivo u tetrapak. To je ideja. Jedino nam je sinulo da nikad nismo vidjeli ništa gazirano u jebenom tetrapaku. Jebeš ga, a mogli smo zaraditi hrpu love.
Post je objavljen 02.02.2006. u 09:31 sati.