Stručna komisija sastavljena od vrhunskih eksperata za blog, predstavnika Ministarstva kulture i javnog bilježnika izabrala je niz kratkih pričica za uveseljavanje dokonog blogerskog pučanstva. Slijedi prva epizoda.
Regrutacija
''Šta si dobio?'', pita me jedan regrut. ''PZO.'' To je bio najuzbudljiviji dio regrutacije nakon pregleda pimpeka kod vremešne doktorice. ''Protuvazdušna ti je u Delnicama''. Vjerojatno bih se gore osjećao da mi je rekao kako ću završiti u Gospiću. Ali filing je bio kao da su me osudili na šest mjeseci u Sibiru. Onda sam se srušio dok su mi vadili krv. To je još gori osjećaj od pregleda pimpeka. Ova gesta kod nadležnih nije dovela u pitanje moju muškost i sposobnost da branim domovinu od mnogostruko nadmoćnijeg neprijatelja, pa sam ocijenjen podobnim za nošenje puške na ramenu po gorskim gudurama.
Prvi dan civilne službe
Pred početak, tuširanje i deratizacija – tako mi je rekao kolega u šali. Ako mi nađu štakora u gaćama, letim s posla. Ovdje nema zezancije. Ja sam se ipak za svaki slučaj pojavio u košulji s epoletama. Glava će biti pobrijana za koji dan. Postoje trenuci u kojima je bolje biti komformist nego izgubljen. Srećom, nema ribljih konzervi.
Priče iz vojske
Neko me je ovih dana pitao što ću raditi ako bude rata. Ja sam rekao da je o tome prerano razmišljati. Naime, po uhodanoj balkanskoj matrici ponovno ćemo se klati tek 2040. godine, a do tada bih trebao otići u penziju. Penzići ne ratuju. Oni se voze u tramvaju, cjenkaju na placu i igraju tombolu. Oni samo pričaju ratne priče iz svoje mladosti. Tako ću ja daviti s pričama iz civilke, opisivati ću unucima bitku kod Branimirca i desant na poštu u Gundulićevoj.
Prijatelj koji voli djecu
Frend iščekuje rješenje za početak civilke, ali s obzirom na započete godišnje odmore, sumnjam da će dobiti rješenje prije jeseni. Našao si je neki dječji dom u kvartu, pa sam mu rekao da pazi što radi. ''Nemoj da ti nađem ime u novinama.'' Kaže da će se nastojati suzdržati. Svatko si izabere civilku prema preferencijama – netko voli rad u uredu, a netko rad s djecom.
Muškarčine
Siguran sam da mnogobrojni čitatelji ovog bloga kao i sam autor redovno depiliraju tepih na prsima, odlaze na seanse kvarcanja i masaže, revno prate muške kolekcije dekorativne kozmetike, imaju u ormaru rozu majicu, a u slobodno vrijeme slušaju Boy Georgea i Pet Shop Boyse. Ako razmišljate o civilki, onda vjerojatno furate tigraste tangice, izlazite u Plavu kamenicu, a omiljeni glumac vam je Leonardo DiCaprio.
Hendrix
Jimi Hendrix, jedan od najvećih rock gitarista koji je bio poznat i kao ženskar lagao je da je homoseksualac kako bi ranije napustio vojsku i bavio se glazbom kao svojom istinskom ljubavlju. Ili možda nije lagao? Tvrdio je da je godinu i mjesec dana prije roka napustio vojsku jer je pri skoku padobranom slomio gležanj, no zapisi vojne arhive zapravo otkrivaju da je Hendrix ranije izašao iz vojske zbog homoseksualnih sklonosti. Po tim zapisima Hendrix je rekao psihijatru da je imao seksualne maštarije o svojem sudrugu, pojačanu potrebu samozadovoljavanja te da je bio zaljubljen u jednog vojnika. Malo mašte, puno drkice – to je recept za skidanje s vojske, sada znate, ako prije niste znali.
Ljenčarenje
Znate onaj osjećaj kada se toliko ulijenite da vam šaltanje programa na daljinskom predstavlja akrobacijsku gimnastiku. Trudiš se mrdnuti guzom, ali neće lijeno magare, možeš mu pred nosom kao psetu prolaziti kobasicom, a on ništa, razvalio se i čeka da ga neko nahrani i obuče. Eto tako se osjećam ovih dana, takvo mi je bilo i današnje jutro dok mi je na mobitelu Mile Kitić zvonio uporno u repeatu, a ja ni da podignem prst, samo zujim.
Pudlica
Pudlice – tako ja zovem sve te male dlakave peseke. Ima jedna u stanu ispod našeg ureda, živi sa stanovitom babetinom, izgleda histerično kao i sve pudlice. Navodno se zove Suzana, tako je barem ja zovem. Ogromna stančuga, vjerojatno pet-šest soba, džukela povremeno izađe na veliki balkon pa laje kao da mu se kost zaglavila u grlu i ne može se nakašljati. Ajd začepi idiote! Na koji kurac laješ? Gledam na žicu, kad tamo cijela lajna crvenih tangica. Ništa čudno, baba redovno izvjesi tangice na žicu – ali cijeli red crvenih! Mislim si, oni jebeni bikovi što ih nadražuju crvenim krpama, pa ih gađaju rajčicama i raznim glupostima, možda Suzana pizdi na crvene tangice? Nije valjda crvena ponovno u modi ove jeseni? Kažu mi poznavatelji da nije; ljubičasto, zeleno, smeđe, može i roza, ali crveno? Od silnih dvojbi i nedoumica odlučio sam se za jedino racionalno rješenje – uzeti sačmaricu i raznijeti mu ružnu rudlavu facu.
Kontrola u tramvaju
Počinje komešanje, na donjem dijelu tramvaja kontrolorka, približava se sredini, ja se usrao od nervoze, naravno da se vozim bez karte. Što bih kupovao kartu kad se mogu švercati? Krećem prema stražnjem dijelu vagona, a tamo očekivano druga baba sa značkom. Pizdu materinu, tko će se sad svađat s babama i bježat iz tramvaja. Srce ubrzano kuca, probijam se prema vratima, jebeni tramvaj staje na semaforu, osjećam se kao lisica uhvaćena u kokošinjcu. Babe su odmah pronašle žrtve, obije su uhvatile u mrežu dvije mlađe cure, svaka sa svojim opravdanjima, kopaju po džepovima, nehajno sliježu ramenima, gledaju prema ulici u nadi da će biti prilike za bijeg.
Najružniji pas na svijetu
Jeste vidjeli najružnijeg psa na svijetu? Umro jadničak. Gdje god pogledam, krezubo pseto. Novine, internet, televizija. Pita me jedna kolegica iz ureda: ''Jesi vidio psa?'' ''Kojeg psa?'' ''Pa onog ružnog.'' Još mi je u grlu onaj zalogaj koji je zastao kad sam ga prvi put vidio. ''Ajde, molim te, dosta više s tim psom. Nek počiva u miru.'' Stvarno je ružan. Bio.
Pospremanje
Poput Supermena ulazim u svoju pećinu, zidni ormar u hodniku, navlačim donji dio pidžame koji mi je jednom prilikom kupila stara, iako zna da ja ne furam pidžame, pa eto, poslužiti će za valjanje u prašini. Stojim na sred dnevne sobe, ispred mene stolić pretrpan knjigama, flomasterima, novinama, a na vrhu prazne boce i kore banana. To ću definitivno ostaviti za kraj. S desne strane klavir, djeluje mi kao nešto što će zahtijevati najmanje energije, nisam se dugo razmišljao. Besramno istresam teleće kože po neopisivo bijelom rublju što se suši na prvom katu i mislim si, koji kurac, tko uopće više suši gaće na balkonu, dajte si ljudi kupite sušilicu. Te kože su prostrte po cijelom stanu, a gazdarica me svaki put kad dođe pristojno upita dal mi treba još kože, a ja joj se ljubazno zahvalim. ''Ne hvala, mislim da je ovo sasvim dovoljno''. Na kraju čišćenje tipkovnice koja je promijenila svoju izvornu boju, između shifta i entera se skupilo nešto, izgleda kao komad sendviča, a opet može biti i pohani jazavac.
Starčeki
Starčeki su moja najomraženija socijalna kategorija. Ulazim danas u dućan, a baba se gura prema vratima. ''Nećete pustiti stariju damu najprije?'', pjeni mi se dok me odguruje s ulaza. Srećom suzdržao sam se i nisam izazvao incident, inače bi joj zabio metlu u šupak. Don't fuck with me grandma, I'm the fuckin soldier, I could have ptsp, You know? Mrzim penziće.
Post je objavljen 01.02.2006. u 17:30 sati.