Pare, stav, interes, ponos, život… moraju li se sve te stvari nužno sukobljavati? Gdje je granica do koje se smije ići, a da nebi izdali i prodali sebe? Kaj neki bend, nekog čovjeka na sceni, čini prodanim? Teška pitanja na koja nema jasnog odgovora. Po meni bend se prodao kad prestanu pjevati i zvučati onako kak sami žele, kad moraju izdati album kad to diskografska kuća traži od njih, a ne kad su oni spremi izdat nove stvari. Ostalo je vrlo teško prosuditi. Recimo svatko od nas se bavi nečim, zarađuje na nečemu. Imam li ja ili bilo tko drugi pravo prozivati neki bend jer ima para? Kad radim neki posao u svojoj struci, dobivam pare za ono kaj jako volim šljakat. Po čemu su to onda drugačije zarađene pare? Nitko od nas nebi volio radit 20-30 ili više godina a da od toga nema nikaj. Muzika je meni, kao i mnogima, fakat veliki užitak. Zakaj onda ljudi koji godinama pružaju taj užitak, tisućama ili milijunima ljudi širom svijeta, nebi smjeli imat nikaj od toga? Glupo kaj ne? Najžešće mi je kad ekipa zamjera nekaj bendovima koji dolaze iz bogatijih zemalja u kojima je veći standard nego kod nas. Fakat bezveze. Ajmo onda onda uzet bilo kojeg hrvatskog punx-a i usporedit ga s ljudima u Africi. Jebote, pa onda su i najsiromašniji punxi bogatuni jer imaju, za razliku od mnogih Afrikanaca, krov nad glavom i struju te vodu!! Naravno ne branim smradove koji su su krenuli u potpuno drugom smjeru nego koji su prije propagirali. A niti zamjeram fejkerima koji tak i tak nikad nisu bili u glavi ono kaj su isfuravali. To su obični šminkeri. Nisam za to da se na muzici, a pogotovo ne panku, zarađuju velike pare al ništa nije besplatno pa čak ni za njih (nemože se uvijek krpat) tak da ono… glavno da se misli zdravo, kritički, pjeva glasno, dobro zabavlja i nekaj pozitivo učini. Uvijek će biti i pare u toj igri ali dok nitko ne pretjeruje i pokušava napravit šugavog konzumenta od mene to mi je ok. Treba imat razumjevanja za sve jer (ipak) svi mi jedemo kruh, zar ne?
Post je objavljen 01.02.2006. u 00:03 sati.