Jedan od prednosti koju blog ima u odnosu na "mainstream" medije jest i mogućnost da pisac kaže par riječi o nekim temama davno nakon što one prestanu biti aktualne.
Tako sam odlučio da se ukratko osvrnem na cijeli slučaj Newyorčanke i njenog bloga - prvog i zasada jedinog koji je ugašen zbog toga što je recenziran u tiskanom mediju.
Meni zbilja nije jasno zašto bi se netko trebao osjećati povrijeđen ili šokiran kada se slava iz jednog javnog medija - blogosfere - proširi na drugi. I još mi je manje jasno zašto se tužbom prijetilo za nešto što je, po onome što sam imao priliku pročitati, pozitivna recenzija.
Ukratko, smatram da je Tomislav Čadež - koji se zbog svoje kolumne odjednom pretvorio u babarogu hrvatske blogosfere - za nestanak Newyorčankinog bloga najmanje kriv.
Hrvatski blogeri - od kojih su mnogi slavu stekli kao nesmiljeni kritičari svega i svačega - bi trebali naučiti da kada nešto podastru javnosti ta ista javnost ima pravo reagirati, odnosno da nema neke suštinske razloge od komentara koji netko prikačio na post ili članka u visokotiražnim novinama.
Post je objavljen 30.01.2006. u 12:03 sati.