Prije nego sam pokrenuo ovaj Namu-blog, imao sam u vidu jedan drugi naziv i drugu temu. No u trenutku registracije, korisničko ime je bilo zauzeto ("blog u izradi") i ja sam odustao od cijele ideje. Pokrenuo sam namu.blog.hr i počeo pisati ...
Godinu dana kasnije, palo mi je na pamet da pogledam što je s onim prvim blogom (nisam još odustao) pa ukucam URL ... I još uvijek na njemu stoji poruka: "ovaj blog je u izradi" - jedan jedini 'post' napisan 06. 06. 2004. (!)
Nakon toga sam pokušao razmišljati konstruktivno - ako stvarno želim pisati o tome, smislit ću neko drugo ime! Ali, pokušao sam sve sinonime naslova - i opet isto... Da ne duljim: sve poddomene koje bih volio iskoristiti zauzete su. A na njima u glavnom jedan ili nijedan post, najčešće: "Dobro došli" i to je sve. Ti blogovi stoje prazni, bez sadržaja, a zauzimaju imena koja su itekako interesantna mani i drugim korisnicima.
U (valjda) desetom pokušaju imao sam malo više sreće - blog izuzetno primamljivog naziva, a opet bez sadržaja, imao je email adresu "autora" - i kad sam se već tako zapalio, odlučim poslati mail kolegi blogeru s pitanjem "mogu li ja, kad već vi nećete pisati?"
Odgovor koji sam dobio bio je više nego hladan tuš: "Možete preuzeti moj blog, ali to ime košta 300 kn. To je standardna cijena."
Sveta kravo! Nisam znao da se blogovi mogu prodavati, a kamo li da imaju standardnu cijenu!