Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/aeonflux

Marketing

Ako se ikada pokajem







Ako se ikada pokajem


Ostani,jos se noc nije povukla
Neka te svetlo isprati
Okupa sobu
Ocisti od prezira
Tvoje crne zamke ljubavi
Lakse cu s ociju skinuti
Povez je to koji me sputava
Ostani da stvetlo te isprati.

Nije to molba
Mozda je nadanje
Mozda sam izjednacila srecu
Obukla je u dobrovoljno stradanje
Kada izadjes zauvek
Od besa plamen secanja
Crtace krstove po vratima.

I vise tama nece zaboleti
Nece biti crna kao zatrpani kopovi
Ako se ikada pokajem
Bice mi svedok
I saveznik.

...napisano jedne jesenje noci, kao i uvek kada mislim na njega... Naposletku, to je sve sto mi je preostalo, da svom jedinom dragom poklanjam pesme... Umorna sam ponekad od svojih misli, od korena koji je u meni tuga za njim pustila... I traje... Ko zna do kada?

Fantom iz mojih tajnih hodnika

Ne smem da dotaknem u ovom polusnu
Tvoje blazeno lice,
Uzasan strah preplavljuje mi grudi.
Uzburkace ovi topli prsti
Povrsinu imaginacije
Mirnu vodu pre svitanja,
Mirnu kao ogledalo za narcisa.

Osecam da me rat,
Koji vode svest i podsvest baca na kolena,
Pokusavam da podignem glavu.
Ne,teska je,ne uspevam.
Erupcija iz mozdanog vulkana
Prozdire nebitna secanja,
O, tako su mi sada potrebna
Da zgazim fantoma utkanog u hodnike
Ovog beskrajnog lutanja.

O,probudi me,svesnosti!
Nad cim se nocas koren tvoj zgrazava?
Savesti,prokleta saveznice i majko mojih tugovanja
Daj mi da otvorim oci,
Jednom za svagda,
Dozvoli da izbledi njegova moc nad mojim osmesima.




Post je objavljen 29.01.2006. u 21:25 sati.