Na svjetskoj, globalnoj političkoj sceni, Bush, Rumsfeld, Rice i ostatak neokonsa ne rade na uspostavi i stvaranju novog svjetskog poretka, oni rade na očuvanju i održanju postojećeg sistema i uhodanog monetarnog kruga pljačkanja siromašnih zemalja. Pod izlikom borbe protiv terorizma oni već pola stoljeća sustavno rade na obezglavljivanju revolucionarnih pokreta i pokušaja uspostave neovisnosti ''trećih zemalja'' o kreditima i novčanoj kvazi pomoći imperijalnih banaka poput WB, MMF i sl. Nažalost, i mi živimo u državi po kojoj je prljave skeletorske papke pustila dolarom pogonjena Svjetska banka. Hugo Chavez, predsjednik Venecuele podsjeća me na romantična revolucionarna vremena pedesetih godina prošlog stoljeća i neke od najvećih boraca za malog, siromašnog i obespravljenog čovjeka..
Njegova politika «bolivijarizma» za jedan od ciljeva ima potpunu suverenost Venezuele od imperijalnih globalizirajućih poriva, posebno onih koje pokazuje SAD kojoj su u prvom planu venecuelanske zalihe nafte. Osim toga, Chavez zadnjih godina aktivno radi na konsolidiranju južnoameričkih ekonomija što predstavlja sve veće ideološke prijetnje sistemu pljačkanja kakvu su zamislili «borci za svjetsku demokratizaciju» u Washington D.C.-u, New Yorku, Davosu i sl. Postajući sve veći trn u oku tim i takvim imperatorskim nastojanjima, Chavez se usuđuje i uspijeva suprotstaviti Bushovoj mašineriji mljevenja svega pred sobom. On odlazi i korak dalje te sa oporbenim kongresmenima dogovara isporuku jeftinog lož ulja za grijanje domova siromašnih američkih obitelji. Iako, naravno, ima kritičara njegovog predsjednikovanja, Chavez djeluje i kao posrednik ujedinjavanja «trećih ekonomija» u alternativni blok koji će biti u stanju suprotstaviti se globaliziranoj ekonomiji «fiat money» dolara. Nije stoga čudo što ga se u mainstream medijima svrstava u «axis of evil» tj. u koš sa Iranom, Irakom i državama koje podupiru "svjetski terorizam". Ti i takvi mediji međutim zaboravljaju da je blogerima kristalno jasno što je ustvari cilj tzv. USA borbe protiv terorizma i tko su ustvari oni koji kreiraju i vrše teror.
Stoga je revolucionara i onih koji žele drukčiji svijet sve više. Je li ljubav jača i od minobacača, depleted uranium projektila i dalekometnih raketa s nuklearnim bojevim glavama? Nakon ovog, postavlja se još jedno pitanje - kako će se ta prevladavajuća većina siromašnih ljudi ovog napaćenog planeta suprotstaviti svjetskoj vojnoj i imperijalnoj sili?