Marketing
objavljeno 7.siječnja 2005.
Sjećate li se Šume Striborove Ivane Brlić Mažuranić? Ono, pozove zla snaha selo da vidi kako ona ima pilića za Božić, kada ih nitko drugi nema. Ali Malik Tintilinić je podmetnuo svračja jaja, pa kad podigoše kokoš, iskočiše goli svračići i rastrčaše se po trijemu. Kad snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Nedavno televizijsko sučeljavanje netom izabranih kandidata za predsjednika koji idu u drugi izborni krug potvrdilo je naslov knjige Dubravke Ugrešić "Život je bajka". Bilo je dovoljno da im se pokaže mala, nevina pašteta, pa da isplaze zmijske jezičine. U trenu su se pretvorili u dva zmaju koji rigaju vatru. Tko zna kako bi to završilo da se iz studija nije ukazao lik profesora Baltazara u vidu profesora Šibera koji ih je podučio da bi trebali pogledati kako američki predsjednički kandidati dostojanstveno podnose sve moguće napade, pa su se i naši sabrali. To nam baš ne daje nade da ćemo dobiti uravnoteženog predsjednika, tko god bio izbran. Što bi bilo da su umjesto paštete naletjeli na koru od banane? Zar ćemo imati predvodnika koji se posklizne na svaku koru od banane koja mu se ispriječi na putu?
Sljedećeg dana je drugi lik iz bajke, lisac Šeks, u emisiji "Otvoreno" pokušavao objasniti da se kandidatkinja iz njegove stranke strašno uvrijedila, a uvreda je subjektivna kategorija. Netko se strašno uvredi na isto što drugoga ostavlja mrtvog hladnog, a njegova favoritkinja je kao kraljevna na zrnu graška, lako uvredljva. Ono što pri tome, razgoropađena, maše makljačom ne pazeći koga zahvati, manje-više, nije spominjao. Uvreda je subjektivna kategorija? Mogli bi se reći. I Göring se silno uvrijedio kada su mu rekli da je ratni zločinac.
No razgoropađena princeza-guja, tek sišla sa zrna graška, obrušila se na prvo što joj je bilo na dohvatu, a kako su je upravo snimale televizijske kamere, to je bila televizija. Optužila ju je za pristranost s paštetom, što je televiziju toliko prepalo da je promptno suspendirala sirotu munjenu žabu koja je podmetnula slasticu, ne razmišljajući ni trenutka u čemu bi bila njezina krivica. Nije li posao novinara upravo u tome da postavi najprovokativnije pitanje koje će izmamiti najsadržajniji i najrelevantniji odgovor? Nije li poklanjanje paštete postiglo upravo to, da umjesto nalickanih fasada oba kandidata pokažu svoja prava lica? Bravo, mlada kolegice!
Nekoliko minuta izmjeničnog riganja vatre pokazalo je odnos snaga preostalih kandidata u izravnom sukobu. Princeza je štreberski predvidljiva, bilo da korektno interpretira odabranu ulogu, bilo da je izbačena iz takta. To je čini lakim zalogajem za prgavog dikobraza koji je munjevit u reakcijama i nepredvidiv. Nije ni čudo što je ona do sada izbjegavala izravna sučeljavanja, nije ni ona od jučer. Iz prvog omanjeg sukoba, kojemu je posredstvom televizijskih kamera svjedočilo cijelo selo, izašla je očerupana. Možda su joj jedini izgledi u sličnim, ali opakijim duelima koji se najavljuju, ako uspije pobuditi suosjećanje svih inferiornih individua u glasačkom tijelu koji bi joj mogli pokloniti svoj glas prisjećajući se svih situacija u kojima su loše prošli samo zato jer ih je nepravedna sudbina okljaštrila.
Da nije i sam uvučen u cijelu priču, i hrvatsko-američki biznismen iz bajki o američkom snu i siromašnom dečku s Trešnjevke vjerojatno bi joj dao svoj glas. Ovako je, zaveden magičnom snagom televizije i njezinih sugestivnih procjena, povjerovao da je već na domak uspjehu, pa je teško primio ispadanje iz izborne trke. Istini za volju, lako ga je razumjeti. Živimo li u uređenoj pravnoj državi? Primjera svakovrsnih marifetluka u sudstvu i državnoj upravi ima koliko hoćeš, što u "Crnim kronikama", što u osobnim iskustvima svakoga od nas. A zatim, samo pogledajte lice nasmiješenog Lisca kada se pojavi na malim ekranima u krupnom planu, te se zapitajte - da li intimno vjerujete da je on sposoban organizirati i izvesti izbornu prijevaru? Zadržite za sebe kako ste procijenili, da ne bi odglumio da je subjektivno uvrijeđen. Što je zaključio hrvatsko-američki biznismen - zna se. Budimo iskreni, koliko god vjerovali Državnom izbornom povjereništvu, da se jednoga dan otkrije da je i DIP prevaren, malo tko bi se iznenadio.
Protesti koji izrastaju na Mikšićevom nezadovoljstvu i sumnjama razvijaju se kao paralelna priča drugom izbornom krugu. Da li me sjećanje vara da su veliki studentski nemiri u Francuskoj 1968. godine započeli tako da je u nekom studentskom domu nestalo struje? Nakon što se struja nije vratila nekoliko sati, grupa studenata je izašla na ulicu i skandirala "Dosta je mraka!" i "Hoćemo svjetla!". Parole su bile prijemčive studentariji iz ostalih domova, a onda je došla policija i pokušala nasilno rastjerati okupljene. Nastavak je povijest. Mikšiću je izmaklo predsjedavanje, ali mu se otvorila mogućnost da i on uđe u povijest. Preostaje nam samo nadati se da će i ova bajka završiti sa tim da su na kraju svi živjeli dugo i sretno.
Post je objavljen 28.01.2006. u 17:52 sati.