Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/teletele

Marketing

175.tekst

Image Hosted by ImageShack.us

Deset i četrdeset. Otvaram televizor. Prvi program - dokumentarac: Židovi, Zid plača ... Drugi program - prijenos zasjedanja Sabora, Damir Kajin za govornicom ... RTL - neka žena šutke šeće iz prostorije u prostoriju ... Nova TV - muzički spot. OTV - Vesna Pisarević, pjeva li pjeva ...

Jedanaest. Palim kompjutor. Prvo novosti: o, Graniću! O, Žužule! O, mrtva Ukrajinko zaražena svim bolestima! O, Busty Blue Babies!

Jedanaest i deset. Pogled kroz prozor - sivo nebo, vlažni krovovi, vjetar njiše grane ...

Jedanaest i dvadeset. Novine. Ponovo Žužul, Ministarstvo vanjskih poslova, tragedija u Trogiru, razlupani crveni luksuzni automobil, Puki i gangsteri ...

Mogao bih ja o svemu, ali imam na raspolaganju samo 1700 znakova, uključujući i prazne prostore. Pa i da se odlučim samo za jedno, nemam prostora više nego da to samo naznačim, skiciram što bih zapravo htio reći, ukažem na pravac razmišljanja ... Sve u svemu, ništa ne mogu razviti do kraja i stići gdje bih želio. Prisjećam se stiha davne pjesme: "... u nekom listu pola stubca za Peru Zubca..." To li mi je sudbina? Treperava crtica kursora na ekranu pokazuje kako protječe vrijeme ... Protječe vrijeme i dođe rok, eto vraga skok na skok. Treba poslati tekst. A da pošaljem ovako ništa, da ni ne ispunim svoju kvotu prostora do kraja? Neka to bude moj protest protiv ničega.

Ponovo se uključujem na Internet, tako šaljem tekstove ...

Vi čitate ovaj tekst. Je li to uopće bilo smisleno zapisati? Jesam li vam ukrao trenutak dragocjenog vremena s kojim ionako ne znate što biste? Nemojte mi kaj zamerit. Srdačno vas pozdravljam.



Post je objavljen 28.01.2006. u 16:41 sati.