Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/virtuela

Marketing

Dan sjećanja na žrtve Holokausta

Prijateljica Radka ima jednu malu drvenu škrinjicu koju prigodno naziva "Pandorinom kutijom". Naslijedila ju je od svoje bake. U škrinjici je baka pohranila fotografije i platnene Davidove zvijezde koje su nosili članovi obitelji u strašno doba njemačke okupacije. U istoj kutiji pohranjene leže i brojne dopisnice iz Terezina. Pisane su na njemačkom i na češkom, a sve su tiskane poput formulara i očigledno cenzurirane – to su dopisnice Crvenog križa, rijedak privilegij koji su u ovom dijelu Europe uživali isključivo obitavatelji Terezina.

Radka i ja iščitavamo njihov sadržaj. U jednoj od dopisnica tetka Emilia daje upute što učiniti s tri krznena kaputa. U drugoj bratić Erwinek piše kako je gladan. Većinu, one na njemačkom, ne razumijemo. Neke od dopisnica stigle su od rođaka za koje Radka nikada nije čula – raspituju se kako su drugi članovi familije, tko je deportiran, a tko nije, kako preživljavaju?

Tko su ti ljudi? Kako su završili? Je li se koji od njih vratio iz logora? Kako to da baka nije podijelila njihovu sudbinu? Što je bilo s Emilijinim bundama i jesu li nekako doturili paket s hranom nesretnom Erwineku?

Na ta bi pitanja odgovore mogla dati jedino Radkina baka, ali ona je – o, ironije! kao da se život igra najbanalnijeg romana – obolila od Alzheimera i ne prepoznaje više ni vlastitu djecu. Kada je bilo vrijeme, djeca – Radkina mama Eva i ujak Zdenjek – nisu pitala, a baka iz nekog samo njoj poznatog razloga nije pričala.

Moja je baka pričala. Ali iz onog što je pričala, stekla sam dojam da možda baš kao i Radkina baka nikada nije prevladala osjećaj krivnje da je ona eto, preživjela.

Velika obitelj mađarskih Aškenaza zatekla se četrdesetih godina prošlog stoljeća u tri države – u Mađarskoj admirala Hortija, u Pavelićevoj NDH i u Nedićevoj Srbiji.

Od mađarskog ogranka preživjelo ih je samo dvoje – brat i sestra. (Kasnije su njihovi bračni partneri pobjegli jedno s drugim. Krasan skandal).

Tridesetak članova obitelji iz Hrvatske skončalo je odreda u Jasenovcu.

Tik pred rat, baka je s roditeljima preselila iz Osijeka u Beograd gdje je pradjed vodio uspješnu građevinsku firmu, a ona upisala fakultet. Kći jedinica, pa još buržujka, već na prvoj godini studija pristupa SKOJ-u i početkom rata prelazi u ilegalu. To joj spašava život.

U sklopu mjera odmazde zbog partizanskih aktivnosti u Srbiji, pradjed je ustrijeljen odmah po hapšenju s ostalim muškarcima-Židovima. Prabaka je pak zajedno s drugim ženama i djecom deportirana na Banjicu odakle su ih u sljedećih nekoliko dana sve odreda razvezli po gradu i ugušili Cikolonom B u kombijima, specijalno dizajniranim za transport živog tereta semitskog podrijetla. Akcijom gušenja upravljao je zapovjednik Sigurnosne policije, Dr. Emanuel Schäfer.

Puno godina kasnije čitam u studiji Hane Arendt - "Eichmann u Jeruzalemu – Izvještaj o banalnosti zla" kako je u kolovozu 1942. Staatsrat Harald Turner, šef civilnog ogranka vojne uprave na Balkanu, ponosno izjavio da je Srbija jedina zemlja u kojoj je uspješno riješen problem Židova i Cigana. Kombije su vratili u Berlin, neka se nađu.

Nakon rata Schäferu je suđeno u Njemačkoj. Za gušenje 6,280 žena i djece u Srbiji dobio je šest godina i šest mjeseci zatvora. Vojni zapovjednik regije, general Franz Böhme, počinio je samoubojstvo, a Turner je izručen vlastima FNRJ koje su ga osudile na smrt.

Nakon oslobođenja baka se vratila u roditeljski dom gdje je zatekla nepoznate ljude-izbjeglice. Od vlastite je obitelji na životu našla jedino kućnog ljubimca, zlatnog kokera španijela kojega su susjedi uzeli k sebi kada su mu vlasnici netragom nestali. Pas je bio presretan kada je vidio staru vlasnicu! Baka mi je iznova i iznova pri svim našim razgovorima prepričavala njihov ponovni susret:

"Trčao je i trčao oko stabla u dvorištu i nije mogao stati! Toliko je bio sretan! On je jedini preživio... Njega nisu ubili... On je bio plemenitog roda, potpuno čistokrvan. Potpuno čistokrvan...".


Post je objavljen 27.01.2006. u 17:41 sati.