Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/limun13

Marketing

Iron Maiden

Nekada najgora sprava za mučenje danas je NAJBOLJA heavy metal grupa koja hara svijetom.Utemeljena je 1980. sa 6 članova: STEVE HARRIS(gitara) , BRUCE DICKINSON(frontmen) , DAVE MURRAY(aukustična gitara) , ADRIAN SMITH(gitara) , JANICK GERS(gitara) , NICKO MCBRAIN (bubnjevi).Izdali su 24. albuma.2003 godini Maideni su poznati u doslovno svakom dijelu svijeta. Nakon 27 godina i preko 60 milijuna prodanih albuma, Maidene se s pravom poštuje kao "klasičnu" rock grupu u svakom smislu. Izabrali su žanr koji pripada osamdesetima i on se primjećuje kod izdavanja prvog singla "Running Free" koji je mješavina punka i metala, te kod izdavanja njihovog beskompromisnog, sirovog prvog albuma "Iron Maiden" 1980. godine. Ovo je žanr u kojem ogroman broj ljudi uživa još i danas.
Kada je Steve Harris, mladić plamtećih glazbenih ambicija iza kojega je već bilo nekoliko bendova shvatio, kako jedina mogućnost da radi što želi leži u osnivanju vlastitog benda, rođeni su krajem 1975. Iron Maideni. Nakon što je bend osnovan, uslijedilo je relativno dugo razdoblje formiranja “standardne postave”, u kojem je bend pretrpio mnoge promjene. To je također bilo razdoblje punk revolucije, pa je položaj hard & heavy bendova bio znatno otežan (bilo je teško sklapati ugovore). Usprkos svemu Maideni se “održavaju na životu”, pa tako jedna od postava benda 1978. snima demo, ali originalna snimka biva izbrisana. Jedna kopija demo snimke počinje se “vrtiti” u Bandwagon Pubu u sjevernom Londonu zahvaljujući poznanstvu s tamošnjim DJ-em. S vremenom Maideni počinju i nastupati u tom pubu te im počinje rasti popularnost.

Poslušavši njihov demo, menadžer Rod Smallwood nudi im svoje menadžerske usluge, pa tako uz njegovu pomoć 13. listopada 1978. potpisuju ugovor s diskografskom kućom EMI, odlaze u studio i snimaju kompilaciju pod nazivom “Metal for Muthas”.Krajem 1979. napokon dolazi do formiranja standardne postave koju su činili: Steve Harris - bas/vokal, Dave Murray - gitara, Paul Di’Anno - vokal, Clive Burr - bubnjevi i Dennis Stratton - gitara. U veljači 1980. bend kreće na promotivnu turneju, a prvi singl “Running Free” nadvisuje očekivanja i dospijeva na 44. mjesto UK top-liste, pa se bend pojavljuje i na BBC TV’s “Top of the Pops” i svira uživo (na vlastiti zahtjev). 14. travnja 1980. izdaju svoj prvi album pod nazivom “Iron Maiden”. Album sadrži 8 pjesama i predstavlja fantastično hard rock ostvarenje, pružajući obilje brzih ritmova, brzih gitarskih solo dionica te nevjerojatnu međusobnu usklađenost pojedinih instrumenata. On grupi donosi popularnost širom svijeta, pa su uslijedile UK turneja sa Judas Priestom, samostalna UK turneja, te europska turneja s američkim zvijezdama “KISS”. Nastupaju i u čuvenom londonskom klubu UFO kao posebni gosti.

Nakon turneje s KISS-om, Dennisa Strattona zamjenjuje talentirani gitarist Adrian Smith, a bend u veljači 1981. izdaje album “Killers”. “Maideni” potom kreću na svjetsku turneju i stječu golemu popularnost, izazivajući erupcije oduševljenja širom svijeta. Tako su tri njihova koncerta u Japanu rasprodana za samo 90 minuta, dok u Nizozemskoj publika nije željela napustiti dvoranu nakon njihovog koncerta.

U bendu je zatim uslijedila još jedna promjena: Di’Anna je zamijenio Bruce Dickinson iz grupe “Samson”. Bio je to pjevač fantastičnih glasovnih mogućnosti i glazbenog talenta uopće.

“Maideni” 1982. izdaju album “Number of the Beast” i ulaze u povijest glazbe, postižući savršenstvo. Naime, album je genijalno ostvarenje koje nam pruža sve, od promjene ritmova, fantastične muzikalnosti, gitarskih i bas solo-dionica, do impresivnih vokalnih izvedbi. Grupa njime postiže najveći uspjeh, a album je proglašen remek-djelom i ujedno ponajboljim heavy albumom svih vremena. Godine 1983. iz benda odlazi bubnjar Clive Burr, a na njegovo mjesto dolazi Nicko McBrain, pa je tako oformljena legendarna postava koja je godinama “pokoravala” svijet svojim spektakularnim nastupima i vrhunskim ostvarenjima (Steve Harris - bas; Dave Murray - gitara; Adrian Smith - gitara, Bruce Dickinson - vokal, Nicko McBrain - bubnjevi). Iste godine izdaju album “Piece of Mind”, a zatim su uslijedili: 1984. “Powerslave” (vrhunac Dickinsonove vokalne izvedbe); 1985. live album “Live After Death” ( drugi po prodaji music-video); 1986. "Somewhere in time" 1987. video dokumentarac “Twelve Wasted Years”; 1988. “Seventh Son of a Seventh Son” (epsko remek-djelo).

Godinu 1989. bend je iskoristio za odmor, a početkom 1990. odlazi Adrian Smith, a zamjenjuje ga Janick Gers. U listopadu 1990. izlazi album “No Prayer for the Dying” na kojem se očituje osjetan stvaralački pad (osobito u tekstovima) i postupno zapadanje benda u krizu, no usprkos tome album se, suprotno očekivanjima, našao pri samom vrhu top-lista. Nakon brojnih nastupa širom svijeta, 1992. izdaju znatno bolji album “Fear of the Dark” i osvajaju vrhove mnogih top-lista.

Na veliku žalost svih obožavatelja 1993. iz “Maidena” odlazi legendarni Bruce Dickinson (kako bi se posvetio samostalnim projektima), a na njegovo mjesto dolazi solidni Blaze Bayley.

Zadnji album “The X Factor” izdaju 1995. Taj album predstavlja vrlo dobro ostvarenje te otvara obnovljenom bendu vrata budućnosti.

Njihovoj golemoj popularnosti širom svijeta i ogromnom broju fanova nesumnjivo je pridonijela i maskota-čudovište Eddie kraseći omote gotovo svih diskografskih izdanja, izgrađujući na taj način nešto poput “vječnog imidža” i stvarajući mit zvan Iron Maiden, te što je najbitnije, primamljujući ljude da njihovu ploču primijete, uzmu u ruke i poslušaju.

Svi njihovi albumi zaposjedali su same vrhove svjetskih top-lista, a još se i danas prodaju nesmanjenom žestinom, kao i onoga trenutka kada su izdani. Početkom 80-ih godina uspeli su se na sam vrh popularnosti “paleći” koncertne dvorane širom svijeta, proklamirajući potpuni glazbeni doživljaj, dajući sve od sebe da publiku dovedu do ekstaze, podignu je na noge i uvedu je u stanje pijanstva i to samo pomoću “tvrde” oduševljavajuće glazbe. Tada bivaju od strane neupućenih pojedinaca i zavidnih malih bendova proglašavani za sotoniste što, naravno, nije bila istina. Tih se godina mnogo pisalo i o različitim seksualnim skandalima vezanim uz članove grupe (često se događalo da su se njihovi koncerti pretvarali u prave orgije na kojima su se gledaoci predavali jedni drugima, a da se najčešće nisu uopće poznavali). No ništa nije uspjelo pokolebati njihovo stvaralaštvo i spriječiti ih da obrane heavy metal od nasrtaja punka i učvrste njegov položaj na glazbenoj sceni.

Neosporno je da su “Iron Maiden” edna od najvećih rock grupa svih vremena koja je iza sebe ostavila mnoštvo hitova poput “Hallowed Be Thy Name”, “The Trooper”, “Aces High”, “Powerslave”, “Wasted Years”, “Fear of the Dark”… No, njihovo stvaralaštvo nije jedini kriterij njihove veličine, poznato je da su zarađivali više nego David Bowie i Duran Duran zajedno na vrhuncu njihove popularnosti. Jedan su od rijetkih bendova kojima je pošlo za rukom pridobiti naklonost slušatelja medija, tako da su mediji tvrdili da su “Iron Maiden” gotovo osobno odgovorni za renesansu hard rocka ili heavy metala ranih 1980-ih.

Nakon okončanja vrlo uspješne turneje “The X Factor” bend je izdao kompilaciju pod nazivom “Best of the Beast” na kojoj je nova pjesma "Virus", kao jedan gnjevni odgovor svima onima koji su kroz karijeru blatili Maidene. No,većina fanova album "The X factor" i "Virtual XL" ne priznaje,već kažu da to nisu oni pravi Maideni jer nema Bruce-a.

. Mnogi su, čuvši Virus odahnuli i nasmiješili se, jer su to opet bili oni stari Maideni sa Tercama i svim tim popratnim stvarima koje su ih pratile u glazbi. Kompilacija je kao ilustratora vratila legendarnog Dereka Riggsa, koji je također kompilirao mnoge dosadašnje faze Eddie-a, te ih zgodno spojio u zanimljivu ilustraciju. Ovo je možda bilo i najteže razdoblje Maidena, jer Steve je razočaran nekim stvarima razmišljao o kraju karijere, ali kako nitko nije očekivao, Maidene je spasio nitko drugi nego Dave Murray, koji je Steve-u dao kuraža i rekao da on još nije spreman za mirovinu. Nakon turneje osvježeni su započeli stvarati novi album, koji je trebao označavati neku vrst cirkuskog izdanja Maidena, kao sprdnju na svih koji su ih omalovažavali, te isfuravanja nogometnog image-a do kraja.1997. godine počinju raditi na albumu "Virtual XI", nazvanog tako jer im je jedanaesti studijski album, a ima veze i sa nogometnom postavom virtualne jedanaestorice, koju možete vidjeti na unutarnjem omotu albuma. Sliku za omot nacrtao je ponovno Melvin Grant pokazujući dječaka koji gleda utakmicu kroz virtualnu stvarnost dok je u stvarnosti okružen Armagedonom i naravno, Eddiem. Ovo pokazuje brz tehnološki razvoj i približavanje kraja milenija. Ovi se motivi primjećuju se i u pjesmama "Futureal", te "When Two Worlds Collide". Tema nogometa za "Iron Maiden" je normalna, jer su oduvijek bili nogometni fanatici, pa su zato uz album uključili i nogometnu turneju, kao pandan Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Grupa je odlučila napraviti nogometni team sastavljen od svjetskih profesionalaca kao što su Paul Gascoigne, Ian Wright, Faustino Asprilla, Marc Overmars, Patric Viera i Stuart Pearce koji su inače veliki fanovi Maidena. Šteta što sa njima nije bio i naš Slaven Bilić, veliki miljenik Steve-a Harrisa. Team "Virtual XI" obuhvaća i nekoliko bivših engleskih pobornika kao što su: Terry Butcher, Tony Woodcock, Neil Webb i Paul Mariner. Zajedno s nogometašima Maideni su krenuli na europsku nogometnu turneju igrajući protiv teamova sličnih slavnih imena kao što su "Anders Limpar" u Švedskoj, "Gentile" i "Antobelli" u Italiji i "Eusebio" u Portugalu. Prvi singl "The Angel and The Gambler" popraćen je izvrsnim video spotom koji prikazuje potpuno kompjuteriziranu opremu i Eddiea u svom novom ruhu sa karakteristikama koje prevladavaju u kompjuterskoj igri "Ed Hunter". Njihova uspješna devetomjesečna turneja "Virtual World Tour" kretala se preko Europe, Japana do Sjeverne i Južne Amerike. Javnost još nije znala, ali dalo se naslućivati da će nakon izvrsnih solo albuma "Accident of birth", te "Chemichal wedding" udruženi Bruce Dickinson i Adrian Smith ponovno (nogometnim žargonom kazano) potpisati za Maidene. Kada se to dogodilo, to je bila takva bomba koja je munjevitom brzinom poharala svijet. Iako je prošlo tek par godina od prvog best of albuma, Maideni su izdali novi, odnosno soundtrack za igricu "Ed Hunter" koja je bila na CD-u i koju ste slušajući Maidene mogli igrati na PC-u. Naravno, glavni lik igrice bio je, a tko drugi nego maskota banda Eddie, koji vas u njoj vodi kroz Maiden svijet kronološki poredan po albumima. Iako je bilo negativnih povika kritike na štancanje best of albuma, on je izdan iz dva razloga. Prvi je taj što se Blaze jako zalagao za igricu i to je njegovodjelo ponajviše, a drugi je taj što se reunion banda već dogodio, no nitko nije znao, jer kada se dogodio organizirana je povratnička kompletno rasprodana mini turneja po najvećim gradovima svijeta na kojoj su Maideni svirali sve stvari sa tog albuma, odnosno soundtracka, uključujući i "Aces High", "Phantom of the opera", "Killers", "Wasted years", "Powerslave" i ostale. To je bila jedinstvena prilika da mlađi i svi ostali fanovi koji ih nisu vidjeli u osamdesetima pogledaju sve pjesme koje Maideni više nikada neće svirati, te vide live performanse iz tih godina. Nešto, kao da se vremeplovom vrtite u te godine, jer Maideni su koristili iste kulise, a Dickinson i ostali iste scenske pokrete, svirajući gitare iz toga doba, a bili su obučeni i odjenuti u odjeću iz tih godina. Jedina promjena je bila ta što Maideni sada više nisu petorka, već šestorka. U najmanju ruku ne bi bilo pristojno otjerati Janicka i napraviti izvornu postavu, jer ipak je o vrsan gitarist i kad je Maidenima bilo najteže spasio ih je. Osim što je odsvirao četiri studijska albuma bez Adriana, veoma je sudjeovao u kreativnom radu Maidena, te pri samom dolasku sa Dickinsonom napisao "Bring your daughter to the slaughter" koja je do danas jedina pjesma Maidena koja je dospjela na prvo mjesto top ljestvica. Fanovima je to dakako bilo savršenstvo od odluke, jer stvorio se nikad moćan reunion i kako je to Dickinson najavio, nije to bila nostalgija, već novi početak koji će metalu u svijetu vratiti glazbenu perjanicu. Blaze se kao i svi članovi dosad razišao prijateljski i osnovao grupu Blaze, u kojoj je pokazao sve svoje kvalitete i dokazao da je vrstan autor i pjevač. Šteta što će ga uvijek pratit sjena bivšeg Maiden pjevača kao što je to tijekom solo karijere pratilo i Dicknsona, te Adriana. Ostavit će za sobom vrsne klasike poput "Sign of hte cross", "The Clansman", te ostale, s naznakom da ove dvije Dickinson često pjeva na koncertima.2000 izdaju povratnički "Brave new world" album koji ih vraća na vodeće top liste u svijetu, a turneja "Metal 2000" kulminira drugim nastupom na "Rock in Rio" festivalu pred nevjerojatnih 250 000 isključivo Maiden fanova. To su naravno zabilježili svojim audio, video, te prvim DVD izdanjem. BNW omot rade dva ilustratora, odnosno Steve Stone koji je izradio virtualni London, te Derek Riggs koji je nacrtao Eddie-a. Začudo, kritičari album proglašavaju jako dobrim, no što je najbitnije i fanovi. Ogromna "Metal 2000" turneja u većini slučajeva je rasprodana, a mi smo ih imali prilike gledati u Sloveniji, odnosno Izoli. Opet su postali mete brojnih novinara, a pozvani su i u "Top of the pops" nakon dosta vremena. Pri završetku turneje, odnosno zadnjim koncertom na festivalu "Rock in Rio" izdaju single "Run to the hills" i osnivaju fondaciju "Trust" koja se bori protiv bolesti multiple skleroze. Naime, sve su to napravili kako bi pomogli bubnjaru Clive-u Burr-u koji je sa njima svirao prva tri albuma. Cjelokupnu zaradu od singla, te sa koncerata u londonskom "Earl's Courtu" proslijedili su u tu humanitarnu fondaciju koju svakim danom sve više šire i mnoge glazenike su uključili u nju kako bi pripomogli pri pronalaženju lijeka za tu opaku bolest koja pogađa pretežito mlade. Ta njihova humana gesta naišla je na sveopće odobravanje i single "Run to the hills" penje se visoko na svjetske top liste. Odabran je zato jer ga je svirao Clive Burr, a na koncertu na kojem je i na čuđenje sviju zasvirao i Clive, svirali su tu pjesmu, te davno ne sviranu "Children of the damned". "Rock in Rio" live izdanje je napravljeno za nove Maiden generacije i svima je pokazalo i dokazalo kako su jednostavno jedna od najvećeh svjetskih grupa ikada. Jedan kritičar je pri recenziji tog DVD-a napisao: "250 000 ljudi u Rio mogu privući samo Papa, Nogomet i Maideni". Nakon toga slijedi i novi box set "Eddie's archive", u ograničenom izdanju za naj fanatike uključujući i "Edward the Great" kompilaciju, u kojoj se nalaze neke neobjavljene snimke i koncerti iz najranijih dana Maidena. Kolekcionarski veoma vrijedno djelo. No sve je to uvod u novi album koji je izašao 08.09. 2003."A dance of dead" ime trinaestog studijskog albuma, koji je najisčekivaniji metal album u zadnje tri godine. Tri mjeseca prije izašla je dvostruka DVD kompilacija svih videospotova Maidena, plus, bonus materijali pod nazivom "Visions of the beast", a u turneji "Give me Ed, till I'm dead", koja je promotivna turneja DVD-a Maideni su trijumfalno nastupili i u Zagrebu pred oko 20 000 ljudi što je najveći strani koncert poslije Stonesa. Predalbumska turneja po stadionima i velikim festivalima je na neki način bila rivalska sa Metallicom koja je upravo izdala album "st. Anger", no i promotivna, jer su promovirali spomenutu kompletnu video komplicaiju. Set pjesama je također bio kompilacijski, tako da je koncert počinjao sa "The number of the beast", a uključivao pjesme poput dugo vremena ne sviranih "Revelations", "22 Accacia avenue", te "Bring your daughter to the slaughter". Naravno, nakon izdavanja albuma, započela je nova, još veća i spektakularnija turneja Maidena, a za album dobivaju najveće ocjene u svim medijima. Naravno i predprodajna kampanja je bila vrhunska, a opet se pojavljuju na "Top of the pops". Maideni su odavno postali institucija, kojima ne treba MTV, kao npr. Metallici, da bi prodali isti broj nosača zvuka. Oni su najprodavanija licencna grupa u Hrvatskoj upravo zato što za razliku od ostalih, fanovi Maidena u svojoj kolekciji moraju imati samo originale. To potvrđuje i prvo mjesto na top ljestvicama širom svijeta u prodaji "Dance of death" albuma, dok su u Engleskoj prvim singlom "Wildest dream" dostigli šesto mjesto, a albumom drugo. U Hrvatskoj se dogodilo izdavačko čudo, jer Maideni su kao niti jedan strani ili domaći izvođač u prvom danu prodaje prodali sve naručene zalihe novog albuma čime su potukli sve rekorde.

No,većina fanova album "The X factor" i "Virtual XL" ne priznaje,već kažu da to nisu oni pravi Maideni jer nema Bruce-a.
ovo mi se nije dalo prevodit pa probajte sami,ja ću vam do sutra to prevesti
19/08/2005Iron Maiden rules at Ozzfest


'Let's get crazy,' Ozzy Osbourne yelled at the beginning of Black Sabbath's set at Ozzfest.

Well, not quite.

Maybe everyone was just worn out by that point. Maybe everyone's headaches from their sunburns were finally starting to kick in. Or maybe Ozzy is just past his 'get crazy' days.

Because the crowd at Cricket Pavilion did get crazy - during Iron Maiden's set. Ozzfest may be Ozzy's show, but last night was all about Maiden. The band turned in what was easily the best performance of the night, and everyone lapped it up.

Lead singer Bruce Dickinson had everyone on their feet for most of the band's one-hour set. From the band's stirring rendition of 'The Trooper,' which saw Dickinson bounce madly all over the stage with Union Jack, to the belting out of 'Run to the Hills,' Iron Maiden put everyone else on Ozzfest's lineup to shame

Its set never faltered as the band let loose with Maiden mainstays such as 'Revelations,' 'The Number of the Beast' and 'Hallowed Be Thy Name.' Dickinson was in complete control of the crowd, never letting them settle down. He was always on the move, running from end of the stage to the other, encouraging the crowd and letting loose with his distinct voice. By the last song, he had everyone else singing along to 'Running Free.'

Much of the audience had apparently not seen Maiden in concert perform. When Dickinson asked how many people were seeing Iron Maiden for the first time, the crowd roared back. That could be the most amazing part of the performance - even though crowd wasn't full of old-school diehards, you would never have known it. Everyone was completely in synch with Maiden, banging their heads and screaming.

That's not to say Black Sabbath didn't turn out a strong set, which included 'War Pigs,' 'Dirty Women' and 'Black Sabbath.' Ozzy still has an almost gleeful presence on stage, evident when he leaped about and darted around the stage, tossing buckets of water on the people in the pit. And guitarist Tony Iommi's performance was awe-inspiring, prompting several in the crowd to chant 'Tony' during his solos.

The rest of Ozzfest was, well, hot. Sunburns, beer and sweat were in abundance. There was a line for everything - water, bathrooms and merchandise. That's probably inevitable with so many people, but was off-putting. Every 45 minutes spent waiting in line for a water was 45 less minutes you could spend listening to a band. Still, everyone seemed to enjoy hanging out and looking around at all the booths, which offered everything from body painting to anti-Bush stickers.

This was likely Ozzy and Black Sabbath's last Ozzfest. But it's unlikely people will stop showing up. Ozzy has managed to create something that's bigger than him and bigger than any individual band playing in the festival. People come to hear music, and they are just as open to metal classics as they are to up-and-coming acts. All he needs is to find some bands that are up to carrying Ozzfest, and, as evidenced by this year's standout peformance, those bands are out there. As long as Ozzy can manage to keep lining up acts such as Iron Maiden, Ozzfest will be just fine.



Post je objavljen 26.01.2006. u 20:09 sati.