Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kemoterapija

Marketing

IN MEMORIAM

Kad sam počeo blogati, tamo početkom kolovoza 2004. godine, na naslovnici je pisalo da nas je svega oko osam tisuća.
Kad sam počeo blogomobilati, svibnja mjeseca prošle godine, bilo nas je, mislim, oko dvadeset tisuća ili nešto manje.
Sad nas je više od 60 tisuća. Od vrhunskih majstora pera, recimo Majetića, nesumnjivo najuglednijeg hrvatskog književnika, do osnovnoškolaraca koji muku muče s običnom rečenicom, a da o smislenom sadržaju i ne govorim.
I kako god smo se širili, tako su sa ovih stranica odlazili neki od naših najbližih sublogera.
Papa Raco, Pripadnici Šumske Republike, Keš pičkice, Vibi, pa evo i Njujorčanka i LA Womanica i što ja znam koje sve ljupke Blogerice i šarmantni Blogeri nestali su iz ove naše Blogosfere.
Kod mene su još uvijek među favoritima neki koji odavno nisu napisali tekst. Tako se nadam da će se vratiti.
Što je s Annie de Svima Nama? Što s malim velikim zajebantom Eugenom bezbrojnih prezimena? Gdje se izgubio vrlo talentirani Konte, kako sam zvao Kontemplativu vulgaris? Itd. da ne nabrajam mnoge virtualne prijateljice i prijatelje koji su ovdje s nama dijelili svoju radost i tugu.
I nadu... i nadu...
U posljednje vrijeme nema ni ljupke komentatorice Megi.
Ni Kupusice nam nije bilo tri mjeseca.
Sad su nam otišle dvije naše Amerikanke.
Mislim da su malo požurile. Prijatelji se ne ostavljaju baš tako, mile moje.
Ali, kad ste već otišle, onda barem da vam se ovako zahvalim na lijepom druženju. Vi ste me na poseban način podučile o životu tamo gdje živite. Uvele ste me u svoj svijet, svoje strahove, zgode i nezgode... gotovo u svoj krevet. I na tome sam vam zahvalan, tkogod štogod mislio o vašim razlozima odlaska.
Ljudi se rađaju i umiru.
Isto tako se u ovoj našoj Blogosferi pojavljuju novi i nestaju stari stanovnici.
Zblogom, mile moje...

Post je objavljen 24.01.2006. u 22:29 sati.