Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ithinkofdemons4u

Marketing

RECENZIJA!!! FIONA APPLE – EXTRAORDINARY MACHINE (Epic/Clean Slate, 2005.)


Fiona Apple, dijete pjevača i glumice, ni u najgoroj mogućoj verziji holivudskog scenarija nije mogla završiti kao financijerka ili apotekarka.Pjesme je počela pisati već sa 8 godina, a sa 12 proživjela je traumatično iskustvo kada je pri povratku iz škole u majčin stan silovana od strane nepoznate osobe.
Nakon što se iz rodnog New Yorka preselila u Los Angeles i stala okolo dijeliti kasete sa svojim pjesmama stvari su se pokrenule. Sony je potpisao Fionu sa samo 18 godina, a već iduće godine, 1996., izdala je svoj prvi album, „Tidal“. Tri singla se pristojno vrte na MTV-ju, a autorica sebi nabacuje Grammyija za „best female rock vocal“ za „Criminal“.
Mlada i samosvijesna, pri uručenju nagrade za MTV Best New Artist Video za spot „Sleep To Dream“, mjesto da kroz uobičajene jecaje na inspiraciji i podršci zahvali „onome koji poteže konce“ i svojoj majci, hrabro i mladenački pretenciozno izjavljuje "This world is bullshit, and you shouldn't model your life on what you think that we think is cool, and what we're wearing and what we're saying“. Ovo definitvno spada u red onih početničkih naivnih ispada poput scene sa MTV Unpluggeda Pearl Jama u kojoj Eddie Wedder piše propagandne pizdarije po ruci. Iako su joj u početnoj fazi karijere pjesme patile od blage nedorečenosti Fiona je pažljivo kreirala svoju viziju jazzy popa.

Još tada vas je njen zbilja snažan i prodoran glas mogao izbaciti iz udobnosti fotelje odvajajući Appleovu daleko od prihvatljivog adult-oriented popa.

Ta neglumljena strast izvire iz svih njenih pjesama, a po snazi slična je onoj dokumentiranoj na „Grace“ Jeffa Buckleya. Fiona udara po tipkama klavira kao da joj život o tome ovisi, a kad je ljuta ili bijesna onda to i čujete. Nakon afere s Fionom teško je slušati drugu glazbu jer postoji velika šansa da neće prouzročiti sličan „kick“. Ništa nije mlako kod ove sada 28-godišnjakinje. "Vaginalni pop“ s mudima!



1999., nakon tri godine pauze objavljen je nastavak s najdužim naslovom u povijesti „When the Pawn Hits the Conflicts He Thinks Like a King What He Knows Throws the Blows When He Goes to the Fight and He'll Win the Whole Thing 'Fore He Enters the Ring There's No Body to Batter When Your Mind Is Your Might So When You Go Solo, You Hold Your Own Hand and Remember That Depth Is the Greatest of Heights and if You Know Where You Stand, Then You Know Where to Land and if You Fall It Won't Matter, 'Cuz You'll Know That You're Right“ i uspješnim singlom „Fast As You Can“.


Na epizodu br. 3 trebalo je nažalost čekati sve do listopada prošle godine. Sa producentom Jonom Brionom koji je ozvučio i prethodnik Fionna je namjerno snimila „tešku“, ogoljenu ploču koju ljudi iz Sonyija nisu znali cijeniti te materijal provodi vrijeme na njihovim policama dvije godine.
Međutim, situacija nije ista poput one u kojoj se našao Jeff Tweedy kada je Wilcov „Yankee Hotel Foxtrot“ odbijen od strane izdavača pod izlikom da je nedovoljno komercijalan. Iako na početku puna entuzijazma, na kraju priče izgleda da ni sama autorica nije bila u potpunosti zadovoljna rezultatom te danas kaže da je osim što je napisala sve pjesme imala vrlo malo kontrole nad procesom snimanja i da je Brion donosio sve odluke. Pjesme koje su u tim verzijama ipak procurile na net počele su cirkulirati na piratskim kopijama albuma i fanovi su poludjeli. Usmjerujući sav svoj gnjev na Sony/Epic korporaciju, a čak je i pokrenut FreeFiona.com web site.
Diskograf i Appleova su konačno doveli novog producenta da prepravi odnosno doradi originalne Brionove snimke. Radi se o Mike Elizondou producentu Avril Lavigne, Dr. Drea i 50 Centa te session glazbeniku koji je svirao sa Ry Cooderom i Sheryl Crow.

„Extraordinary Machine“ je pred izdavanje od strane trojca Apple-Brion-Elizondo promoviran čestim nastupima u klubu Largo u Los Angelesu. Od početnih „piratskih“ 11 pjesama, dvije su ostavljene kakve jesu dok ih je devet prepravljeno uz dodatak jedne nove.
Konačni rezultat je direktan nastavak na prethodni album i vjerojatno je da bi nešto ovako snimio i Brion da im je to bila namjera. I dalje je to uvjetno rečeno „art-pop“, ali u tipičnom dramatičnom, malo mračnom i kabaretskom stilu u kojem uz orkestracije prevladava Fionin jazistički klavir te razigrana ritam sekcija. Ogoljen je jedino singl „Parting Gift“ te završna „Waltz“.
U konačnici svi su zadovoljni. Kritičari vole album, fanovi su dobili dvije verzije, a Sonyiju nije loše došla
dodatna medijska pompa.

„So I had to break the window, it just had to be, better that I break the window, than him or her or me“ pjeva u „The Window“, dok se u pulsirajućoj fankijadi „Get Him Back“ s „njim“ obračunava ovim riječima: „Wait 'til I get him back, he won't have a back to scratch, yeah, keep turning that chin and you will see my face as I figure how to kill what I cannot catch“.

„Extraordinary Machine“ ide u sam vrh prošlogodišnje produkcije sa 12 bezgrešnih pjesama između kojih je nemoguće odabrati favorite. Album je to za čije vam preslušavanje neće trebati „skip“ komanda.





Post je objavljen 24.01.2006. u 11:59 sati.