Marketing
Goli Guantanamo
Goli otok kao zatvor za mahom sudionike narodno oslobodilačke borbe(NOB-a) otvoren je nakon sukoba TITA i STALJINA, odnosno rezolucije Informbiroa kojom je iz te internacionalne asocijacije izbačena Jugoslavija. Goli otok bio je samo jedan od radnih logora, zatvora i mučilišta koji su otvarani pretežno na našim manjim otocima, pošto je vrhuška vlasti sakriveno od očiju javnosti odlučila se sukobiti s kritikom unutar partijskog članstva KPJ, time i svakim unutrašnjim neprijateljem. Na kaznu su osuđivani zbog zločina protiv države većinom članovi KPJ i sudionici NOB-a koji su se na bilo koji način suprostavili Titu i rukovodstvu partije, odnosno djelovali protiv njih. Njihovi zločini sastojali su se u tome da su naprosto nešto krivo rekli u razgovoru sa svojim drugovima i suborcima, a ne uistinu djelovali propagandom za Staljina protiv Tita. Ti razgovori na raznim skupovima diljem Jugoslavije praćeni su od strane UDBE(čiji su pripadnici vjerno ispunjavali zadatke, mora se reći, bojeći se i za svoju živu glavu), a naivni i zbunjeni novonastalom situacijom okretanja leđa prijestolnice socijalizma Moskve i dotad bliskih i drugarskih zemalja Jugoslaviji, postali su žrtvama partijske mašinerije koja je eliminirala sve protivnike.
Goli otok bio je mjesto na kojem se uništavala svaka ljudskost, mjesto na kojem se uništavalo čovjekovo tijelo i duša. Muka teškog kamena nikad neće nestati s ramena tih ljudi, a bol mučenja koju su proživljavali prije sudskih procesa na kojima su bili osuđivani većinom izvučenim priznanjima za stvari koje se nisu desile, a za koje je partijski sistem teretio ih, nikad neće izblijediti u njihovim sjećanjima.
Takozvani inforbiroovci služili su kaznu koju nisu zaslužili, nisu se oni borili protiv Jugoslavije i socijalizma, oni su se borili upravo za to tokom borbe protiv okupatora za vrijeme drugog svjetskog rata. Oni su se borili za slobodu, za pravdu, za jednakost, za bratstvo. To na Golom otoku zasigurno nisu doživjeli. Postali su žrtve svojih drugova koji su iskvareni vlašću skrenuli s puta. O svim zbivanjima javnost naravno nije znala gotovo ništa.
Neki će reći da revolucija jede svoju djecu.
Smatram da je ova tema koja vjerno oslikava odnos vlasti i čovjeka vrlo bitna i da o njoj treba povesti diskusiju kako se takve stvari u budućnosti ne bi događale. O Golom otoku postoje mnogi materijali, povjesničarske edukativne knjige, čovjek im treba pristupiti i jednostavno se educirati o toj temi, ako to želi, naravno.
Mišljenja sam da je tema aktualna, pošto se na okupiranom teritoriju Kube javio novi zatvor u kojem se opet uništava čovjek. Guantanamo Bay američki je način borbe s terorizmom i zaštite svojih državnih interesa. Amerika kao «predvodnik slobodnog svijeta i demokracije» mora učiniti sve kako bi štitili prvenstveno slobodu svojih građana, ali i cijelog svijeta.
Tu slobodu štite tamničenjem neprijateljskih boraca, lišavanjem inih gotovo svih ljudskih prava, osim prava na život. Oni su svi od reda osuđeni prije sudskog procesa i zatvoreni prije uhićenja. Guantanamo baca pravo svjetlo na zapadni svijet i uklazuje na koju slobodu misle američki vlastodršci dok tako snažno kliču na svojim propagandnim skupovima. Misle na slobodu kapitala, a ne na ljudsku slobodu. Jasno je da u kapitalističkom svijetu nema mjesta za prednost ljudskosti pred novcem.
«Socijalno osviještena» Europa traži od Amerike preispitivanje američkih sistema borbe protiv terorizma u strahu od revolta europskih građana zbog podataka o tajnim CIA-inim tajnim letovima koji nisu zaobišli teritorije Europe,a u kojima su voženi zatvorenici i prebacivani na ispitivanja(mučenja?!). Europa je shvatila da je i ona upletena u taj svojevrsni zločin koji se odvija na Guantanamu i drugdje i odbija sudjelovati u njemu. Od tih zbivanja prošlo je već neko vrijeme, a čini se sad da su se strasti smirile i kao da se sve već polako zaboravlja. Hoće li Europa zaboraviti?
Post je objavljen 23.01.2006. u 23:52 sati.