Evo nas nazad na našem odjelu…Provedeni vikend u normalnom svijetu potaknuo nas je na novu ludu (a kakvu drugačiju) ideju - uvođenje i proglašenje nagrade naše umobolnice…
Naime, siječanj je mjesec kada se dodjeljuju doslovno tisuće nagrada a definitivno smo mi Hrvati svjetski rekorderi…I sto posto bi jednostavnim brojanjem godišnjih nagrada došli do potvrde ulaska u Guinnessovu knjigu...
Jednostavno, Hrvat (a može i svi stanovnici Hrvatske), koji nije dobio neku nagradu može slobodno uže preko grede…Jer to znači da baš apsolutno ništa ne vrijedi…Toliko je glup da nije izmislio sam sebi neku nagradu. Pa čak ako ima i konkurenciju u toj svojoj nagradi, toliko je glup da nije izmislio kategoriju i podkategoriju u okviru nagrade…A ako i tu ima konkurenciju nesposoban je da potkupi i podmiti nekoliko članova žirija koje uostalom on sam određuje…
Prije 7-8 godina sam prisustvovao dodjeli nagrada iz branše…Nakon te dodjele dobio sam proljev od kojeg sam se liječio danima…Ma jebo salmonelu, ona je bila nula za ovo…
Skračeno izgledalo je ovako (Ali stvarno doslovno, majke mi):
Radno predsjedništvo u sastavu A,B,C,D čita odluku komisije koju sačinjavaju A,B,C,D…
A pročita da je komisija je odlučila da Godišnju nagradu za razvoj ove industrije dobiva A…B se diže i predaje plaketu A (toliko su glupi da su sami sebe proglašavali)…Istu tu nagradu dobiva potom i B,C,D…Potom se dodjeljuju nagrade za ukupan doprinos toj industriji (dobivaju sva četvorica !!!)…I na kraju A i B dobivaju neka osobna priznanja…
Monty Payton je kurac za ove…A tek nas stotinjak…Plješćemo li plješćemo…A oni ljube li se ljube…
I tako, zadnjih dana gdje god da gledam, što god da čitam, nagrade, nagrade…Sport naravno prednjači jer smo sportska velesila…U mom gradu ima toliko sportaša da su se svi izredali pa od ove godine opet idemo ispočetka…Bar da se hoće mladi baviti pa da ima novih, ali najmlađi nogometaš ima 32 …Zato smo izabrali ribiča…on je na nekoj bari uhvatio najvećeg šarana…
Onda ide kultura…nema nijednog pjesnika koji nema svoju nagradu…glumci…pjevači…
Ma ne znam koja još nagrada fali…Neka redovnička…
Onda pročitam da ima nagrada „Posvećen život“ – za novinara koji najvjerodostojnije prikaže redovnički život…(tko ne vjeruje www.redovnici.hr)
Pa pročitam obrazloženje za osnivanje nagrade Plavog telefona „Nipetnišest“ za humano djelo stoji:
Citat: Živimo u vremenu kada negativnosti dominiraju našom svakodnevicom, kad nas zapljuskuje inflacija natjecanja i nagrađivanja svega i svačeg.
Željeli smo učiniti nešto za dušu. Napraviti još jedno dobro djelo za djecu i mlade koji ne očekuju nagradu i dobitak. Kraj citata…
To je otprilike kao da kažem: Živimo u vremenu nezdrave hrane kad se ždere sve i svašta. Željeli smo napraviti nešto za želudac. Željeli smo napraviti nešto za djecu i mlade koji ne očekuju hamburgere i pizzu. Zato smo istopili čvarke, napravili salenjake (kolači od sala) i super slatke šampite…
Da sad dalje navodim što se sve nađe pod pojmom nagrada, pomislio bi netko da osim što sam lud koristim i halucinogene droge…
Zato :
Duševna bolnica „Braća Karamazovi“, odjel nesocijaliziranih, raspisala je godišnju antinagradu za dostignuće u području nesudjelovanja u značajnim godišnjim ostvarenjima…Odmah je odlučila o laueratima:
Iz područje medija - Jozef B. dobiva zlatnu ciglu za razbijanje televizora pri gledanju emisije Big brother, u kojoj se natjecatelji takmiče u glasnoći puštanja vjetrova…
Iz područja tiskovina Zvonimir I. dobiva zlatne škare za uriniranje po reviji koja je proglasila Lanu Pavić za hrvaticu godine…
Za područje političkih znanosti Frenky G. dobiva tri dana samice za mišljenje o predsjedniku Mesiću…
Za posebno dostignuće u klasi Optimist Lucija M. dobiva postolje za mladenačku tortu…
Ja, kao osnivač nagrade odmah si dajem nagradu za životno djelo…Razlog? Pa kog je to briga?...
Post je objavljen 23.01.2006. u 12:08 sati.