Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/catvulgaris

Marketing

Logarska dolina-Kako smo se ponovo penjali po ledu

Nadam se da je ovaj naslov zadovoljavajuće konstrukcije za moje najmilije futilne (sa naglaskom na jbw-a i joghurt-a).Ipak u nastavku cu se koristiti onim konstrukcijama koje su meni milije.
Kao što sam naslov govori, ponovo smo penjali led, ovaj put smo se odvažili na prave, a ne umjetne slapove.
S obzirom da se šuškalo o tome da je kvaliteta leda upitna, a i zbog sticanja nužnih znanja da bi svi ostali u jednom komadu nakon penjanja, Nikola se već u subotu uputio u Logarsku, i to sa prekaljenim lednim penjačima Orsatom i Dukšijem te još jednim novopečenim zaljubljenikom Vanjom.
Kako je njima bilo možete vidjet ovdje.



Znalci su nakon te izvidnice zaključili da je led tamo di bi mi mogli penjati ok, a i Nikola je bio oboružan novim znanjima i pokojom šraubom.
Tako je stigla i nedjelja. Buđenje, kako to već priliči, i prije cika zore. Ipak smo morali prestići sve slovence koji hrle prema Logarskoj, a s obzirom da oni imaju prednost od kojih 200km, morali smo nekako to anulirati.
Ovaj put je sastav bio ponešto drugačiji, pa sam se na zadnjem sicu, umjesto sa majušnom Tinom, morala boriti za prevlast sa ovećim visokogorcem Brunom, šta mi nikako nije bila olakotna okolnost.
U Logarskoj je vrijeme bilo obećavajuće, a kad smo doklipsali podno prvog slapa, ni gužve nije bilo. Unatoč tome nekako smo, zahvaljujući našoj tromosti, uspjeli izgubiti prvenstvo ulaska u jedan lijepi 40 i nešto metarski slap (kojem ne znam ime). Slovenci su se stvorili niotkuda i zaskočili nas te naposlijetku preskočili i prije no što smo se snašli već je prvi od njih šarafio prvu šraubu u taj isti slap.
Nikola i visokogorac su se ipak uputili do slapa u nadi da će moć to penjat, al su ubrzo odustali jel je slovenaca bilo troje, a to traje.. Tako su njih dvojica skrenuli u nešto ljeviji i manji slap, a Đimbo i ja smo ostali u podnožju capkajući sa noge na nogu da nam se nožni prstići na kraju dana ne bi skinuli skupa sa cipelama. Nakon izvjesnog vremena dvojka se koačno spustila do nas i svi smo krenuli prema slapu koji smo zapravo trebali penjati od početka, al uslijed nesporazuma sa Nikolom i nepoznavanja terena, završili smo kod ovih prije spomenutih.
Ja sam ubrzo požalila što sam došla tamo. Prilaz tom famoznome slapu bio je moja najveća noćna mora. Teren je strm (sad će neki iskusnjaci reć, ma mačji kašalj, ali strmo je strmo, što god netko rekao o tome), mjestomično leden, i za mene nadasve jeziv. Sve bi to bilo divno krasno da ja imam mojeg najboljeg prijetelja-uže, a ne ovako. Ipak, uz poluhisterični slom, i uz moje prijatelje cepine i dereze, nekako sam se dovukla podno slapa. Psovala sam spremna da briznem u plač i zazivam majku (ili kog već klinci zove kad tule). Plan je bio da NIkola vodi smjer, a ja idem ko druga, međutim zbog bijesa i panike rekoh : "Ne idem, dosta mi je svega, oću doma".
Problem je bio u tome šta zapravo ionako nisam mogla doma bez njih, a i silaz me užasavao. Zbog tog problema nekako sam popustila i pristala ići u smjer. (još jedan od posve logičnih obrata u mojoj glavi- bolje ići po vertikali gore, nego ostat na mjestu?!)
U međuvremenu ma popustio bijes, i zaboravila sam na majku. I tako sam se ja najhrabrija od sviju ponovo našla u žestokom okršaju sa slapom. Na negdje 20ak metara sam bijesno mlatila po tom ledu jel sam bila spremna na odustajanje, ali ovdje nema top ropea, a Nikola me zihro reversom (na samoblokirajuće) i povratka nije bilo. Morala sam dalje.. Na poslijetku pobjeda je bila slavna i u stilu kako to samo meni priliči.
Za mnom je krenuo i visokogorac, koji je unatoč tome što mu NIkola još nije jaavio da penje, kreno solirat (kolko ljudi tolko ćudi), unatoč tome što mu je to 3. slap u životu. Već je bio na 1/3 smjera kad ga je nikola konačno stavio na reverso. Ipak smo svi troje stigli gore, postavili abseil i sišli dole jel nažalost nije bilo vremena da i Đimbo to popne na top rope. Šteta. Jadan Đimboni nije ništa penjo!
Eo, mislila sam da ći napisat sam 2 rečenice jel mi se činilo da mi muze nisu sklone dana, s vid' što je ispalo iz toga!!
A kako je sve to skupa izgledalo: ovdje.


Post je objavljen 23.01.2006. u 09:05 sati.