Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/filozblogija

Marketing

ENGLESKI PACIJENT

Većina se ljudi može nekako ukalupiti – reći ćemo da su ovakvi ili onakvi. Netko će vam početi tračati, a vi ćete reći – »Da, znam taj tip ljudi …«. Ali, ima i onih s kojima to teško izvedivo, a takav je i on – moj engleski pacijent. Koliko god poseban, moj engleski prijatelj, nazovimo ga sad Trevor, ima jednu crtu koja se poput obrasca pojavljuje na Otoku, a vezana je uz pitanje braka.

Trevora poznam već nekoliko godina. Viđam ga rijetko, ali mi je uvijek drago vidjeti to biće siraste puti, dječje žute kose i prozirnih očiju. Zadnji put kad smo se vidjeli, uspjeli smo popiti koju više pa je Trevor zaboravio stroga pravila engleske etikete te se usudio dirnuti u moju intimu. Duže od pola sata sam mu morala objašnjavati zašto sam se udala. Niti jedan mu razlog nije bio dovoljno dobar. Drugim riječima – malo je davio. Njemu je negdje oko 35, meni 27. Za njega sam ja premlada počinila ionako apsurdan čin.

Kako bih mu predočila »pritisak« pitanja – okrenula sam ga. Pitala sam ga:»Dobro Trevore, zamisli da ja tebe pola sata gnjavim zašto se ti ne ženiš?« Moj je engleski prijatelj jedva dočekao ovo pitanje koje neženje/neudavače našeg podneblja uglavnom ŽIVCIRA. Onako zajapuren, nakon silnih protuargumenata, uzrujano je poentirao:»Čovjek se rađa sam i umire sam!«

Apsurd situacije: Njegova je djevojka (dugogodišnja) stajala pokraj njega cijelo vrijeme i bezizražajno pratila našu raspravu.

Epilog priče »Čovjek se rađa sam i umire sam«:
Mjesec dana kasnije, u Austriji počinje izlaziti Dylan Dog. Entuzijastično kupujem prvih nekoliko brojeva. U jednom od njih je i priča o ocu – psihopati koji spaljuje svoju četveročlanu obitelj. Moj osmijeh i konačni (doduše, osobni) trijumf one debate izvlači sličica na kojoj otac palikuća, sjedi na fotelji bandijevski raširenih nogu, niz tri dana staru bradu cijedi mu se pivo, te poluspuštenih kapaka progovara:»Jeder Mensch wird allein geboren und stirbt allein. «

Ova strašna rečenica ima sebi suprotnu, koja nam, gle ironije, dolazi iz Engleske – »No man is an island«. Napisao ju je jedan od njihovih meni najdražih pjesnika – John Donne, najpoznatiji predstavnik takozvanih metafizičara. Ako Donne, kao što je vjerovao, odnekud vidi što se na njegovom otoku događa mora da je strašno ljut:-)

Post je objavljen 22.01.2006. u 22:20 sati.