Ideja rođena u Francuskoj za vrijeme revolucije. SLOBODA, JEDNAKOST I BRATSTVO! Nadodajmo tu i PRAVDU I PRAVEDNOST. Te krilatice, odnosno možemo reći ideje za sebe, kao dio jedne jedinstvene ideje pod imenom socijalizma. One su međusobno usko povezane, isprepliću se međusobno. Nema slobode bez jednakosti i obratno. Nema slobode bez pravednosti i pravde, kao što ni Jednakosti nema bez pravde i pravednosti, a bratstvo je moguće jedino ako imamo slobodu, i pravdu, i pravednost te na kraju i jednakost. Jednakost , ne u smislu da svi budemo jednaki kaoroboti, ili „ borgovi“, več društvo jedankih mogućnosti. Primjerice da svi imaju jednake uvjete za školovanje, a onda će se u obrazovnom sustavu svaki pojedinac razviti onoliko koliko mu je dano u Duhu. Neko se rodi umno zaosta, netko kao genije, priroda nas čini onakvima kakvi smo, zbog toga ne mogu svi ljudi postići jednako, ali mogu svatko prema svojim mogućnostima izgrađivati društvo, od temelja do vrha. Pravednost i pravda su preduvjeti za ostale tri krilatice ili ideala. No, kako ostvariti pravednost i pravdu u nepravednom društvu, odnosno gledano globalno u nepravednom svijetu. Jesu li pravda i pravednost ikada postojali u ljudskome rodu? Jesu, u prvobitnoj zajednici, kada nije bilo plemena, kada još nije bilo država. Tada su ljudi živjeli zajedno, brinuli su se jedni o drugima, muškarci i jake i sposobne žene su lovile, da bi osigurali hranu starcima, ženama i djeci. Žene su se brinule većinom oko domaćinstva i organizacije života te su vodile brigu oko djece i starijih. Starci su oplemenjivali tu zajednicu mudrošću i iskustvom. Svi su se brinuli jedni o drugima. Briga za druge je zapravo bila briga za sebe. Pomažuči drugima pojedinac je pomagao samome sebi. Kakvo idealno društvo, pravedno jer za nepravdu nisu ni znali. Bilo je to društvo jednakih, svako je pridonosio na način kako je to najbolje. Društvo su izgrađivali svi. Svatko je dao svoj doprinos. Tada su carevali sloboda i bratsvo. Sve to im je omogučila SOLIDARNOST koju je čovjek izgubio putem! Srž SOLIDARNOSTI jest : „ Činite drugima ono što želite da drugi vama čine!“ „ ljubite bližnje svoje!“ da to su riječi Sina Čovjećega. On je pokazao ideal društva jednakosti. Poučio nas je da budemo maleni, da težimo da budemo maleni, a zamislite društvo u kojemu bi svi ljudi težili da budu maleni, da se ne izdižu iznad drugih, jer potreba za izdizanjem na drugima jest potreba za moći, potreba da se vlada drugima, a to je začetak nepravde, nejednakosti i neslobode. Ako jedan vlada nad drugim tu nema jednakosti. Podijeljena odgovornost za razvoj društva, kada svatko zna što mu je činiti za dobrobit društva bez potrebe da mu to netko određuje, to je društvo jednakosti, slobode i pravednosti u kojem se ljudi neophodne jedni prema drugima s pozicije vlasti. Nema onda ni moći u tome društvu, jer moć je proast. Onoga koga moć dohvati, opije ga kao droga, na kraju ga i
uništi. To je društvo socijalizma. Prvobitna zajednica se srušila iznutra, to prvo prasocijalističko društvo. Kada su se počeli međusobno dijeliti, radi zemlje. Počeli su omeđivati tu istu zemlju granicama, više nisu pripadali istoj zajednici, odmetnuli su se od zajedničkog izvora te su nastala plemena s plemenskim vođama, nastale su vladajuće strukture, rodila se moć, o prokleta da je moć. Polako nastale su države, ljudi su se počeli razdavajati, više ne po plemenskoj pripadnosti, već po nacionalnoj osnovi, pripadnosti određenoj državi, a tada su se rodili nacionalizam, ideje o čistokrvnim rasama, čovječanstvo se sve više zaplitalo u novim i novim etiketama, koje si je sam dodijeljivao. Etikete, da od etikete da pripada nekom plemenu, pa savezu, pa na kraju do toga da pripada određenoj državi, a na kraju i strankama ili partijama. Danas imamo podjele na sljedeće etikete: Amerikanac, indijac, Pakistamac, Hrvat, Srbin, Musliman, pa konzervativac, laburist, desničar, ljevičar i bla bla bla. Podjele, podijele i podjele koje vode nejednakosti, nepravednosti, neslobodi i nebratstvu već razjedinjenosti. Multinacionalne kompanije i tajna društva su samo još jedna prića u nizu. Kako ostvariti socijalističko društvo danas, u ovome nepravednome svijetu? To nije uspijelo ni Staljinu i Lenjinu, ni Titu, ni mnogima do dana današnjeg, a zašto? Jer se ne mogu odreći ni oduprijeti moći i vlasti. Oni su se borili da bi svrgnuli svoje političke protivnike kako bi došli na vlast. „ VLAST NARODU“ - moš mislit. Ma daj. Kada su sjeli u udobne fotelje zaboravili su na SLOBODU; JEDNAKOST; BRATSTVO; PRAVDU I PRAVEDNOST. Koncentracijski logori zamijenjeni su gulazima, Golim otocima i sličnim kazamatima. Socijalizam nikada nije ni zaživio. Ni ne može u ovome i ovakvome društvu. Kada bi moglo? Povratkom čovječanstva na početak, jer je tamo i uzrok današnjeg nepravednog puta. Gledajte na to ovako. U zori svoga postanka čovječanstvo se našlo na raskršću s dva puta. Moglo je iči samo jednim. Izabralo je krivi put. Nažalost. Povratak natrag ne znači da se vratimo u spilje i prvobitne nastambe, već zagovaram promijenu svijesti, promijenu naših stavova koje bi trebali približiti onima prvobitnog čovjeka. Pronađimo svijest koju smo izgubjeli davno, jako davno. Učinimo svijet ljepšim mjestom od ovoga u kojem sada živimo. Pitanje je možemo li to? Ostaje nam samo da sanjamo i pokušavamo dokučiti kakav bi svijet bio danas da je čovječanstvo kroćilo onim drugim putem, putem solidarnosti, slobode, jednakosti i bratstva i pravednosti!
napisao kolega tomajuda
Post je objavljen 22.01.2006. u 20:22 sati.