Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kuvar

Marketing

Jedenje kod ne sebe

Bio sam zauzet ovih prazničnih nedelja, i nisam stigao ni da jedem kako treba, a kamoli da pišem. Ne pamtim da ovoliko dugo nisam kuvao. Ipak sam uspeo da odem za Srbijicu gde se udavala Jovana. Njena i njegova majka trudile su se da drže goste stalno pod nekom hranom, koje se od sveg tog venčanog uzbuđenja ni ne sećam. Znam samo da je ostalo puno. Tako valjda treba, da se otera nemaština i da ne čuje zlo.

Slavlje se nastavilo sve vreme, i to toliko intenzinvno da sam se zaigrao i ostao nedelju dana duže nego što sam planirao. Ne sećam se da mi je skoro prošlo ta količina vremena toliko brzo. Najbolje sam jeo na jednoj postnovogodišnjoj elektronskoj žurci, gde su bila spremljena neverovatno ukusna i vizuelno lepo napravljena jela, kao što su zelene kiflice sa marmeladom, ili opasna salata od morskih plodova. U međupauzama pamtim samo odlične supe od pečuraka i blitve, a post sam prekršio jednom pljeskavicom u Perperu i dvema picama iz Bucka, koji sada ima filijalu i u mom komšiluku.

Po povratku u Austriju odmah je uletela konferencija u Sefeldu. Treći međunarodni simpozijum, a ja, veteran, imam već 3 bedža koji identično izgledaju. U Sefeldu se, pre svega, dobro jede. Prošle godine sam imao prilike da upoznam gospođu Elizabet Gerer, ministarku za nauku i obrazovanje, koja nas je svih dvesta izvela na ministarski ručak u najboljem restoranu u selu. Ove, izborne, godine Lizi je opet došla, ali nije ponovila taj gest, i mislim da će joj Austrijanci uzeti to za zlo. Hteo sam da joj skrenem pažnju da su ljudi kratkog pamćenja, i ako hoće podršku naučničkog establišmenta, mora da ih podseti zašto su za nju glasali, i da ljudi vole da vide gde ide sav taj novac od poreza. Ali taman ja da priđem mojoj staroj poznanici, njoj zazvoni mobilni i čujem je kako očajno zapomaže: „Gde da vam nađem 17 miliona za tog Klimta, pitajte one iz muzeja“. Lizika je odlučila da prištedi zarad nacionalne umetnosti, pa neka smo mi i ostali na knedlama i kupusu taj dan. Ta neće valjda Klimtova najpoznatija platna da završe u nekom privatnom stanu u Tel Avivu.

Osim Lizi, konferenciji je prisustvovala i Jasminka Godovac Cimerman. Za razliku od ministarke koja voli zlatom izvezenu roze garderobu, Jasminka nosi samo crno (nadam se da nije u žalosti). Jasminka je posebna i hrabra. Jasminka je visprena i elokventna. Jasminka je poznata, odlično vlada materijom i poštuju je kolege. Jasminka je svakako bolja od onog šumadinca Stojkovića. Gledao sam Jasminku kako jede štrudlu od jabuka sa sosom od vanile. Naš sto je bio tačno iznad njihovog za pola metra, i uz lagane note džez standarda, ona je kašikom i viljuškom pažljivo sabirala zalogaje štrudle. Dok sam mljackao svoju Saher tortu, gledao sam kako ona svoje pažljivo spremljene zalogaje pridržava viljuškom dok kašikom nanosi sos, i kako onda odlučno zabada u samu srž testa i zalogaj prinosi svojim lepo oblikovanim ustima koja uz sve te godine u inostranstvu odbijaju da iskotrljaju R. Gledam Jasminku, pa onda gledam sebe. Gledam nju, pa onda opet sebe.


Post je objavljen 20.01.2006. u 00:38 sati.