Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sagitta

Marketing

Na pola puta

Ono što me uvijek fascinira u muško-ženskim odnosima jest igra davanja i uzimanja.
Game of give and take.
Otkad sam se ja ovo friško, jel, zaljubila, shvatila sam da sam stalno na cesti. Jest, doduše, da to nisu neki golemi kilometri koje činim, no svejedno - na cesti po gradu.
Ja se vozim k njemu, on se (rjeđe) vozi k meni, katkad se nađemo u gradu, na pola puta...
No uvijek skužim da više ja naginjem prema njegovom dijelu.
On ima beštiju (ne ovu koju znate s bloga, pob(l)ogu!) koja se glasa s vau, pa mu je to golema obveza svaki dan. Zbog toga rjeđe može prespavati kod mene, a češće ja prespavam kod njega.
Da može redovito prošetati svoju beštijicu i omogućiti joj redovito olakšanje crijevnih sadržaja.
I tako Sagitta počesto hita prema zapadnom dijelu grada, češće nego ikad.
Iako sama živi na istočnijem.
I Sagitta češće nego prije obnavlja zalihe u rezervaru.
Nije to, doduše, ništa spomena vrijedno, no radi se o čistom principu.
Uh, hebena stvar su ti principi!
Oduvijek mi je rečenica "Iz principa!" bila nekako rezervirana za one koji teško pristaju ne kompromise ili ne žele odstupiti od nekih svojih stajališta.
No sad mi u primozgu uvijek negdje pending stoji ta rečenica: Iz principa.

Hajd' me malo škakljucaj po leđima!
E baš neću, uvijek ja tebe moram!
Aj' pliiiiiz!
Neću!
A zašto?
Iz principa!


Princip i ponos - dvije sestre blizanke.
Rođene skupa sa mnom prije 29 godina.

Kako da se nađemo na pola puta? Je li to u vezama uopće moguće, ili se ipak čini da jedno uvijek malo više daje?
Čak i ako se radi o pukom škakljucanju po leđima...


Post je objavljen 19.01.2006. u 11:30 sati.