Marketing
Rebirth of Tiki
Danas sam upoznao Tikija. Ležao je na snijegu i hrđao. Pacho mu se popišao po termostatu i ovaj je glasno zatulio:
- Hej!, koji to kurac piša po meni! Pacho je zalajao i zaskočio olupinu. Smirio sam psa i viknuo jer me jebeno uplašio.
- A koji kurac uopće ležiš tu! Normalno da će te popišat kad hrđaš tu bezveze! Zar ti nije mjesto u kupaonici, da griješ vodu na struju kako bi čike iz velikih korporacija mogli pušit cigare?
Čuo se uzdah iz jedne cijevi, nakon čega je uslijedio odgovor.
- Da, tako je. Trebao bih, ali sam premalen za novu obitelj. Kupili su veći bojler i ostavili me ovdje, rekao je tužno.
- Jadno od njih, ali ovdje ti svejedno nije mjesto. Ovuda prolaze ljudi i psi šetajući se uz rijeku i moraš odavde!
- Ali ne mogu, nitko me ne treba. Kuda da pođem? – zavapio je bojler.
- Jesi siguran da te nitko ne treba? Istina je da si mali, hrđav i da vjerojatno curiš, ali ćeš nakon krpanja poslužiti svrsi.
- Kakvoj to svrsi ja mogu poslužiti?, uznemirio se bojler.
- Paaaa, recimo; za grijanje ulja.
- Ali ja ne znam grijati ulje, kamencu debeli!!!
- Ma pusti. Naučit ću te. Nema kamenca, a i čike će biti ljuti!
Post je objavljen 19.01.2006. u 01:15 sati.