Postoji li sretna veza na daljinu?
Postoji li privremena veza na daljinu koja nakon te privremenosti postane jednostavno - normalna veza na blizinu? I koliko je normalno da potraje "privremenost" te veze na daljinu?
Naime, moja traje vec tri godina. I sada smo vec i zaruceni... ali i dalje na daljinu... Nekako uspjevamo da udaljenost medju nama ne potraje vise od nekoliko dana, ali kad dosegne brojku od deset dana, ja vec gubim zivce, osjecam da ne mogu, osjecam da bi bilo lakse stati sada, nego uvidjeti kasnije da zaista nema sanse.... A onda se vidimo... zajedno smo... i sve je opet fine i nice i easy....
E sad, koliko to tako moze? Zelim da postoji neka formula po kojoj cu znati svoju zivotnu racunicu: koje moje radnje daju taj-i-taj rezultat... XxY=XY = i to je to.... jednostavno... bez neprospavanih noci, bez gubitka samokontrole i bez razmisljanja o onom uzaludnom pitanju: "sto-bi-bilo-DA-je-bilo" ilil "sto-bi-bilo-KAD-bi-bilo"...
Sve sto mi treba jest jedna mala knjizica u kojoj ce stajati jedna mala uputica: kojim smjerom moram krenuti sada od ove tocke na kojoj se upravo nalazim.... samo to... pa ne trazim puno... samo malu knjizicu... samo jednu uputu...
Ali a-a-a... nema nista... moram se koprcati u ovome...
Eee da barem LJUBAV nije u pitanju... onda bi rijesila svoju muku bez problema i bez muke.... ali kad covjek voli... VOLI... onda je covjeku tesko odluciti da bi mozda jednostavnije za sve bilo konacno razdvajanje...
Problem nastaje kad u pitanje dolazi vise osoba, i kada sve te osobe "potezu" na svoju stranu... i svaka je jaaaako pametna i zna sto je najbolje... to je problem jer onda vaznost onih dviju osoba koje i cine tu vezu, vaznost dviju osoba koje bi, VALJDA, u cijelom tom filmu (koje zaista sada vec nalikuje na veliku tragi-komediju) trebale imati glavnu ulogu.... njihova vaznost prestaje, nestaje, otimaju se za nju sporedni likovi - koji ce ionako jednog dana nestati... ili barem postati nebitni...
I sto rade???... Unistavaju jednu vrijednost koja bi mogla nadzivjeti i njih, da su samo malo mudriji unutar... u sebi...
I nisu ni svjesni da je mozda dovoljno jos zaista samo malo... rijec ili dvije... da spale na lomaci tu jednu vrijednost... samo zato jer im se prohtjelo... jer im se ne da nista drugo....
Post je objavljen 18.01.2006. u 23:24 sati.