Pregled posta

Kritizirajući psovanjem

Mjesec nad Zagrebom.

Oblak kukavica se povukao sa sobom odnijevši moje suze. Eh kako bi mi dobar dernek sada prijao, ili barem malo sunca, neka poznata faca, prijatelj. Čak je i televizija otišla skroz u kurac; samoubojstva, pljačke, pucnjava. Grad smrdi na harmoniku. Baš smrdi.

Gomila nesklada rekao bi Štulić, vucara se ulicama, svatko nešto traži u pizdu materinu. Kasnije te gaze po tramvaju, ti se nerviraš, vani hladno za popizdit. Onda te još strefi idiotska srijeda, pun ti je kurac svega, najradije bi se negdje izgubio na par dana.

Utopiš se tu i tamo u alkoholu, sutra si opet u kurcu. Ni kapljica volje u tebi, adresu imaš samo na papiru, nitko te ne traži, nitko te ne zove, pisama nema, samo jebeni računi.

Nemožeš spavat. Ležiš po cijeli dan i opet si umoran. Nalik si na ličinku što čuči u mraku i čeka zadnje trzaje sna. Glava te boli. Srce te steže. Sjećaš se.

...život običnog tempa i osamnaest karatnog razočaranja