Prije nekoliko godina...Hm…ovo zvuči predaleko u prošlosti…Idem probati ispočetka:)
Prije dvije tri godine bijah mala i uplašena brucošica i kako to obično biva neki rigorozni fakulteti baš takve male i jadne uplašene brucoše vole tjerati da se punom parom u ograničeno vrijeme bez obzira na vremenske uvjete penju na bajnu nam planinu Medvednicu, sa takoreći teško dostižnim vrhom Sljemenom. Kao da nam nije dovoljno što se moramo snalaziti u novoj okolini na faksu nego nam onda još otmu tu dugo priželjkivanu subotu i dokrajče nas do kraja…Iscrpe iz nas i zadnju trunku energije….
Eh da, i tako jedne lijepe sunčane i vjetrovite subote ustadoh teškom mukom preklinjući i fakultete i profesora i sljeme i sve što mi je došlo pod jezik...u 8 krenusmo od tunela…Sve je mirisalo na još jedan uobičajeni odlazak na sljeme…Jurnjava do vrha pa spuštanje nazad i onda trpljenje boli u nogama idućih tjedan dana…
No, kako je život zaista čudna pojava i kako nas često zna iznenaditi tako je bilo i ovaj put…
Jesam spomenula da je jako puhao vjetar taj dan!? A kada puše vjetar onda se i grane jako njišu, jel tako?
I tako mi hodasmo i hodasmo, prođosmo prvu polovicu puta, i onda na prvoj polovici druge polovice puta odjednom nešto krcne, šušne, i paf jedna grana se stropošta na tlo…No pri svom putu ka tlu, grana je naime prošla preko moga nosa, napravila mi dobro vidljivu ogrebotinu, natjerala mi krv na nos i oborila me na pod…Nastao je naravno zastoj, svi ljudi koji su išli u koloni iza mene okupili su se u krug…Natopila sam kakva dva paketića maramica sa krvi koja je curila iz nosa…Teškom mukom uspjela sam zadržati suze i pokazati se kao neslomljiva:) Opipala sam nos, bio je na mjestu, stisnula zube, zatreptala par puta da otjeram par suza koje su navrle i rekla kako je sve u redu i nastavila dalje do izvora…Tamo sam oprala krvavo lice i ruke, osvježila se i našalila se par puta na svoj račun…Ljudi su mi rekli da kažem profesoru za nezgodu pa možda dobijem dva potpisa, no nisam ipak igrala na tu kartu…Dobih samo jedan potpis, a profesoru nisam ni spomenula nezgodu…
Poanta ovoga što pišem u biti nije ta da svima dam na znanje koji sam baksuz već mi je cilj da dokažem kako: