Na suđenju Marijačiću i Rebiću iznesen dokaz da je Anto Nobilo dilao s ICTY-a zaštićena svjedočenja
Nastavljeno suđenje Rebiću i Marijačiću
Tužitelj Akerson je kao drugog svjedoka izveo stručnjaka Tužiteljstva za hrvatske dokumente i arhive Williama Tomljanovicha, koji je svjedočio o stenogramu iz ureda hrvatskog predsjednika od 7. svibnja 1997. i drugim dokumentima.
Radi se o stenogramu razgovora predsjednika Franje Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška, njegovog pomoćnika Markice Rebića i glavnih urednika Vjesnika i Večernjeg lista, Nenada Ivankovića i Branka Tuđena na kojem se raspravlja o načinu objavljivanja izjave drugog zaštićenog svjedoka s procesa Blaškiću.
Izjava svjedoka pribavljena je od Blaškićeve obrane, a prema stenogramu, čije je izvatke u sudnici čitao Tomljanovich, optuženi Rebić rekao je da je "razgovarao s odvjetnikom (Antom) Nobilom koji nije protiv, dapače, rekao je da bi bilo dobro to objaviti, no ne bi smjeli njega citirati jer je on za diskreciju".
Odvjetnici Krsnik i Marin Ivanović osporavali su relevantnost tog dokaza i vjerodostojnost stenograma iz ureda predsjednika, no tužitelj je tražio da Tomljanovich opiše način na koji Tužiteljstvo provjerava auteničnost tih dokumenata.
Svjedok je rekao da ICTY ima kolekciju od 666 transkripata iz ureda predsjednika i opisao kako su provjereni prema načinu nastanka i bilješkama sudionika razgovora.
Kao što sam više puta upozoravao ICTY vrlo dobro zna da je odvjetnik Anto Nobilo odgovoran za curenje zaštićenih svjedočenja s Tribunala. Posjetitelj 45 lines pod nickom proboj nedavno je napisao da se protiv Nobila s tim u vezi vodi istraga, te da je koatoru knjige "Urota Blaškić", potpisane od Jasne Babić, od strane Tribunala onemogućeno da zastupa Ljubu Boškoskog upravo zbog te istrage. Domaći mediji zanemaruju te činjenice, te i dalje nazivaju Nobila da komentira procese pred ICTY-em, smatrajući ga visokokompententnim za tu problematiku (čast izuzecima).
Nobilo je od Tuđmana i Šuška preko Vladimira Zagorca i RH Alana kao predujam za zastupanje Tihomira Blaškića dobio 1996. 6 milijuna kuna (tadašnjih milijun i pol DM). Naravno da se za te novce obvezao i na neke protuusluge koje se ne tiču same Blaškićeve obrane. Međutim, većina naših novinara, pored onih što su interesno povezanih s Nobilom, to zanemaruje, fascinirana je njegovom stručnošću i poštenjem. Neke kolegice su očarane njegovom muževnošću i nakon što je Nobilova supruga ispričala da je bila žrtvom obiteljskog nasilja. Kad čujem za hrvatsko objektivno istraživačko novinarstvo, dobijem ospice.