Osluškujem grmljavinu lavine svih svojih odluka. Tutnji mi iza leđa. Godine malih I velikih odluka će me sad pregaziti. Jako se bojim ali promišljam olakšanje ništavila koje bi tebalo doći nakon. Sve je bolje od nepodnošljive težine strepnje očekivanja. Gubim vjeru u anđele, bernardinac s dozom ruma ne živi u ovim bespućima.
I ogorčeno žalujem s prezirom I nevjericom..
Što čini razliku između dobrog vjetra u leđa I ovih nezasitnih gromada koje će me progutati?Tko?
Post je objavljen 18.01.2006. u 08:40 sati.