F. Šovagović je dakle na nacionalnoj televiziji, i to u emisiji za kulturu, priznao da je vojni rok u Jugoslavenskoj narodnoj armiji doslovno odslužio služeći budućeg ratnog zločinca M. Talića, kojemu je prije dvadeset i više godina, kako je izjavio, "četiri do pet puta dnevno kuhao kave". M. Talić, okrijepljen na taj način, dogurao je do mjesta načelnika Generalštaba Vojske Republike Srpske pa potom i do Međunarodnog suda u Haagu. Možda sad on kuha kave i to A. Gotovini, generalu koji je isto u haškom pritvoru ali je za razliku od Šovagovićeva gazde naš, Hrvat, nije ratni zločinac, lijep je, najsnažniji i svi mu moraju kuhati kavu. Svijet je malen. Pišem ovaj post jer se ne mogu prisiliti da po narudžbi počnem skladati fenomenološki člančić za Jutarnji.hr o J. Kostelić kao hrvatskoj inačici I. Krista. Nećemo Tijelo Kristovo, hoćemo Janicu u megagigasuperveleslalomu, kliču uzrujani pretplatnici HRT-a kojima je u nedjelju dopodne umjesto skijanja emitirana služba Božja. Kaj da velim, pa kaj nije upravo Šovagović neki dan za ovaj blog proročanski izjavil da nam treba Janica da nas odvede u obećanu zemlju jer je jasno da nas Mojsije ne bu izvukal. Možda, na koncu, Gotovinu oslobode, Janica se zaljubi u njega i postane četvrta žena koja mu je rodila dijete. Skijanje zapostavi, posveti se obitelji i mužu svako jutro skuha kavu. Onaj četnik zaglavi dvadeset i više godina robije, umisli da je Mojsije pa kad ga napokon oslobode doluta u Zagreb, na Sljemenu izgradi brvnaru i posveti se svetom zadatku da sve drveće koje nije porušio za gradnju kolibe odvede u obećanu zemlju. Nitko ga ne razumije ali gradska ga vlast na čelu s M. Bandićem, doživotnim gradonačelnikom, tolerira i svaki mu put kad se na Sljemenu vozi "Sniježna generalica" donira porciju graha koji mu, jer političari moraju nešto slagati, prikažu kao srpski pasulj. Mojsija Sa Sljemena osim M. Bandića i njegovih slugu kavokuhaca posjećuje još jedino F. Šovagović, akademik koji o njemu piše filozofski roman.
Post je objavljen 18.01.2006. u 02:56 sati.