Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/layka

Marketing

Šta kada bi ovo bio posljednji post?

Ne nije ovo posljednji post... Al mislim si sve šta kada bi ovo bio posljednji, ono, posljednji u životu... Uhvatila me neka tuga, neka sjeta... Tiho i jezivo... Ne nije to d-moll, prebolan grč je ovo al na onaj "bad way" način... Nekako sam ljuta u svemu tome a ne znam na koga da se ljutim... A eto, na sebe... Na kog ću kad sam kriva?
Kada bi ovo bio moj posljednji post, mojih zadnjih par udisaja, mojih zadnjih par minuta... Šta bi napisala sada ovdje kada bi znala da će to svi vidjeti kada me više ne bude... I mislim, zašto jednostavno to sve ne bi rekla tim svima sada dok sam živa? Ne znam...
Kad bi ovo bilo posljednje od mene sve bi bilo u tonu jednog velikog "oprosti"... A ono dok si živ kažeš oprosti i kao ono sam sebi obećaš da ćeš se popraviti i nećeš više... Ma daj, znaš da hoćeš...
Kad bi ovo bio moj zadnji post u kojem bi rekla sve ono što nisam a trebala sam kojim redom bi krenula sa tim svojim silnim isprikama ljudima za štetu koju svjesno nanosim jer da je nesvjesno ne bi sad ovo pisala, zar ne?
Jel bi krenula po hijerarhiji od najvažnijih do onih najmanje važnih koje sam povrijedila u životu... Ili bi krenula kronološki... Eh...
Možda bi krenula sa jednim oprosti dječaku koji je tada išao u susjedan 3 razred osnovne škole (ne sjećam se, mislim da je bio D) i za Dan žena poklonio mi je flomiće i neke šarene gumice, "forne" gumice su to bile, a ja sam ga ismijala pred cijelim razredom jer sam se pravila jako važna...
Il da napišem jedno sorry jer sam bila glupa pa sam ga ostavila onu večer dok sam crtala glupo projektiranje, ono bez razloga, bila sam ljuta, prali su me hormoni usred puberteta i ostavila sam ga onako... ko iz... samo da vidim dal će trčat oko mene...
Oprosti, da, to nikako neću da zaboravim, slijedi i jednom krasnom dečku koji je igrao nogač u 1 zgb ligi... Ali i ne u prvoj hrvatskoj pa sam ga ostavila jer nije imao love i bio je nitko i ništa a ja opet sva važna sa svojim bijednim faksićem...
Jedno sorry onom jadniku iz Š.B., eh... Bio si mi drag...
Pa jedno sorry njemu kome baš i nekako moje sorry ni ne treba jer je sad sve 5 do plafona!
Pa jedan veeeeliki oprosti njemu jer sam ga sjebala... Al ono, do kraja, znam... Namjerno, baš sam si ok bila tada. Užas! Zvrkane, fakat sorry.
Di smo stali, aha izvini D. eto i ova predstava je završena (s nama gotovo zauvijek, napokon!) ali jedno sorry si i ti meni ostao dužan... Kad bolje razmislim, ma u redu je, ne trebam od tebe ništa!
I još ono par palih boraca koje sam uvjeravala u svoje glupe laži lažući pri tome samu sebe (još uvijek ne kužim baš zašto)... Svakom po jedno oprosti što uzaludnim pokušajima nisu zavrijedili ni da svaki ima svoju rečenicu (e da, baš sam....).
Ali eto... tebi stvarno jedno sorry jer sam totalno sjebala, jel da? Ništa od tenisa.
Jedno sorry šaljem i u MS... Vjerujem da ti je bolje bez mene, ako nije, vjeruj mi, bit će... Di sam sada...
Jooooj, sjetih ih se još! Joj, sorry ovom dečku kojeg sam srela danas dok je žicao kunu, jednu kunu a ja sam ga izignorirala... Zašto? Zato što sam bila s njim nakon što sam sjebala onog kojeg sam ostavila dok sam crtala za projektiranje... Glupan je na heroinu a bio je komad i pol i nisam htjela da me prepozna...
Veliko izvini malom iz moje srednje koji je paso oči a ja sam se jebeno poigrala... Kučka!
Jedno oprosti jednom iz srednje kojem sam rekla da je glupan i nisam mu htjela dati cigaretu kad me je žicao a sada mu za svake Sisvete palim svijeću jer se par godina nakon srednje zabio s autom u drvo i poginuo...
Sjebala me kronologija. Dal sam ih nabrojala sve? Nekako mislim da ako nisam onda valjda ni ne mislim da bi trebala... Možda da oni meni poklone koje sorry.
E da, sorry King Kong (iako mislim da si ti taj koji nisi baš bio u cijeloj priči normalan), al eto zaigrala sam se pa ti poklanjam jedno sorry.
I na kraju osim onom liku iz US s kojim sam se igrala a nije ni znao da se igram, jedno sorry i mom Zlatkiću kojem svaki dan jedno 45 puta vjerovatno trebam reći sorry al ne kažem jer prestala sam se ispričavati za stvari koje znam da neću promijeniti...
Jel gotovo s frajerima, pitala bi mama? Ma je! Sorry mojoj predragoj familiji koju uspješno ignoriram a ne znam zašto! I obećajem da i njima slijedi jedan poduži popis jer nekako sam vas sada stavila u pozadinu ovih mojih ljubavnih pizdarija... Ima tu još sorry, izvini i pokoje oprosti i za neke koji su mi presveti da bi ih gurala u post sa bilo kim gore navedenim uključujući i Zlatkića koji mi je po deseti put danas vratio volju za životom prije 5 sec kad me je nazvao na mob!
I baš me briga dal će moja mama pomisliti da opet sve zapostavljam radi jednog frajera, za to neću više nikada reći oprosti i baš me briga!!!! I neću ti ni reći za njega jer mi nećeš to analizirati i točka.
I super mi je sve i sad se osjećam puno bolje. Dužna sam izvesti svoje malo pseto, moje malo magare van... Njemu uzaludno govorim sorry već zadnjih par sati a ništa ne poduzimam glede toga! Mislim da me stvarno voli taj pas, jebote, ja bi si pobjegla već milion puta! Uglavnom sorry meni zbog jednog velikog, poboldanog Z. i to sam si fakat sama kriva jer to za sobom povlači puno toga što sam sjebala. I željela bi najprije od svega reći jedno sorry bolje rečeno OPROSTI ali ne znam u koju kategoriju da to svrstam i kome da to uopće naslovim, uglavnom... Jedna duboka isprika zbog jedne crne priče na Štefanje devedesetikoje slijedi svima jer upravo tu priču ovdje i sada zauvijek zakopavam. I meni i njemu i svima oko nas jebeno sorry kaj sam ja očigledno stvarno luda pa sam sjebala gro ljudi zbog svog zajeba a nadam se da se i on jebeno kaje jer ruku na srce on je bio gad. Eto krenulo me već u 3 razredu osnovne... Pa me krenulo tako i do tu iza ugla, mjesec, dva... I evo di sam završila... Al šta da kažem, eto ništa...

"Obećajem da ću se popraviti i neću više..."
Pa... živi bili pa vidjeli!

I da... Naposlijetku, jedna strana riječ "izvini" svima koji su ovo možda i pročitali bez obzira na duljinu i (ne)dubinu teksta zbog mog kočijaškog i za jednu mene definitivno neprimjerenog vokabulara... Nemojte samo mislit da se ispričavam ono "zapravo"... Sve je to samo fol, okrenut ću se i opsovat vjerovatno već za sekundu...

Post je objavljen 17.01.2006. u 19:48 sati.