Vratila sam se!... Puna pozitivne energije... recimo... Da, išla sam skijat, točnije radit kao učitelj skijanja. Ekipa već stara i poznata, uigrani tim. Tri učitelja i mi dvije učiteljice. Sve štima, osim jednog... Definitivno sam došla do zaključka da sam tip žene koja bolje funkcionira s muškarcima nego s ženama u društvu. Imam feeling da sve prijeteljice koje sam stekla do neke 18, 19 da je to to. S ovom curom koja je bila s nama sam kao dobra, idemo na kave, čujemo se i sve i onda dođemo na skijanje i ona se ponaša kao da se neznamo. Šuti ko riba cijelo vrijeme, sve joj ide na živce, bla bla... Ja sam si u glavi napravila da sam otišla na godišnji, da se želim opustit i zabavait pa makar to trajalo samo 7 dana. I tako mi je i bilo. Zafrkancija, škola skijanja s genijalnim klincima od 7 godina s kojima je gušt radit jer su još uvijek iskrena i neiskvarena bića tako da sam stvarno uživala radit, navečer cuga, karte... U mojoj glavi raj... A to što se moja prijateljica učiteljica nije mogla opustit i zabavit, e to joj ja nisam kriva. Svi imamo loših trenutaka, ali da netko može gunđati tjedan dana e to mi nije jasno. Uostalom koje silne probleme osim faksa i ljubavi može imati jedna mlada osoba? Moja "prijateljica" očito nije ni svijesna što je još sve čeka u životu... Šteta, jer propušta sve ovo sad lijepo...
Vratila sam se još sigurnije u sebe, s jednom radnom skijaškom godinom( što se inozemstva tiče) iza sebe, s još večom željom za nekim novim stvarima. Shvatila sam se da se mogu prilagodit raznim sitacijama, snaći se u raznim društvima, spustit se na razinu klinaca i šprehat s njima a da ujedno imam svu kontrolu nad njima. Došla do spoznaje da definitivno još ne želim svoju djecu ali isto tako su se ipak u meni pojavili neki majčinski osjećaji i neke misli o tome kakva bih majka bila i koliko bih uživala u tome. Jako, vjerujem nakon ovog iskustva iako će sve to još malo pričekat. Valjda sam u ovih tjedan dana razmišljala o svemu tako da su mi se svakave misli "nakotile" u mojo glavi.
Odmah u subotu nakon puta sam imala "vatreni" povratak u svarnost- radila sam noć... I preživjela... A danas je bilo stvarno okrutno. Cijeli dan sam bauljala po faksu, žicala potpise i tražila teme za neke seminare( koje inače mrzim pisat jer mi to sve pomalo nema smisla, "recitiram" članak iz novina nekom žnj asistentu koji u prvoj klupi pilji u mene dok me ostatak dvorane uopće ne sluša) ali i to sam preživjela... :) Sutra opet. Pa dobrodošla ja sama sebi nazad u svakodnevnicu!
Svi se pitate što je s Novim? Hm... Divan, krasan, pažljiv, nikad moj... Nakon one svađe( koju sam ja pametno prespavala) trudio se maksimalno, sjeli smo na kavu i otvoreno pričali, spašavali ono što nema budučnosti a ipak smo oboje odlučili krenut napred- zajedno. Nemam u cilju mijenjat čovjeka od skoro tridest godina a i njemu sam pokušala objasnit da neke stvari mora prihvatit i da se oboje moramo potrudit ako želimo da sve to uspije. Ja sam nakon toga otišla na skijanje, zvao je svaki dan, poruke i ostale priče kako mu falim, kako ovo kako ono... Ja sam pomalo umorna od svega iako se trudim ne misliti što će jednog dana biti s nama. Za sada je sve ok iako on ovaj tjedan na službenom putu tako da se nećemo vidjet niti ovaj tjedan. Stvarno sam u ovih tjedan dana primjetila promjenu na njemu( barem što se mobilne komunikacije tiče jer ga vidjela nisam) i moram priznat da mi se takav sviđa. A do kad će to trajat, vidjet ćemo. Niti o tome ne želim razmišljat, nakon dugo vremena u svim tim pričama koje se vrte oko mene vidim neku pozitivnu stranu i to i se sviđa. Nisam više "vječiti pesimist", kako su me moje frendice voljele nazivat. Našla sam neki unutarnji mir i sreću i to me još više veseli. Želim uživat u tome...
Šta ima u njemu da sam još s njim? Ne znam, i nemojte me to pitat. Kamo sve to vodi? Ne znam i u ovom trenutku ne želim znat. Opet se prepuštam trenucima koje nam ukradeno vrijeme nudi..
M. se javlja tu i tamo, pošalje sms, baca neke spike dal sam našla kakvog bogatog tipa i udala se. Iskreno, malo mi je glupo da mi se čovijek s kojim sam bila dvije godine javlja s takvom šprehom ali previše sam ga voljela da bih mu išta zamjerila. Duboko u meni on će uvijek biti ono nešto "moje" i ne želim taj feeling kvarit.
E da i još nešto samo da spomenem... U petak prije puta sam bila na... ma ne mogu ti nazvat spojem, ali na kavi s jednim dečkom kojeg sam upoznala ovo ljeto preko frendice i kojem se sviđam( a moram priznat da nije loš:)) Ali to ću ostavit za slijedeći post...
Do švarkanja ekipo moja, big pozdav i kiss
Svira: Balašević: Dal je to sve bio samo fol?
Post je objavljen 16.01.2006. u 23:45 sati.