Moje najgore slutnje ipak su se obistinile. Misleći kako ću se zaista izliječiti ako par dana ostanem doma i utopim se u litrama čaja vikend sam provela u kući, s TV-om, ponekim telefonskim razgovorom, odbijanjem bilo kakvog prijedloga za izlazak van jer.... treba ići raditi u ponedjeljak.
Malo sutra... ipak sam jutros završila kod moje doktorice (ne prijateljice, nego prave :) ) i dobila sam potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Bolovanje. Ostajem doma. Huraaaaaaaaaa
A onda ono moje poznato - a što ću doma? Što ću raditi cijeli tjedan doma? Ležati? Ne mogu! Raditi? Ne mogu! Gledati TV 7 dana! NE MOGU!!!! Umrijet ću od dosade!!!!
Ne mogu ići na posao, ali ne mogu niti u fušu raditi (iako i to moram). Moj rad je intelektualni. A kako da radim intelektualno kad mi je glava velika kao zagrebački neboder na Jelačić placu!?!?!?!? Gledam u ekran i nekako ne vidim baš dobro. Otvaram blog i vidim jako puno postova, ali ne mogu ih čitati. Mislim, pročitam ih, ali ih baš ne razumijem. Ako itko od vas u toku ovog tjedna ipak dobije komentar s moje strane, ne shvaćajte ga ozbiljno jer ne mogu garantirati da sam ga napisala svjesno.
Uvijek sam se bojala viška vremena. Ja ne znam što bih sada s viškom vremena. Ne mogu ležati i čitati knjigu. Čak ni to ne mogu!!! Grrrrrrrrrr..... Ne mogu samo ležati i gledati u strop.
Ja ne znam što da radim..... dosadno mi je.... ne mogu niti započeti blog jer ga već imam.... možda mogu početi pisati knjigu u ovakvom bunilu... možda bi baš mogla biti hit... brdo stranica nesuvislih rečenica o životu radoholičara privremeno nesposobnog za rad... mislim da ne postoji veća kazna za radoholičara....
Dosadno mi je........ a ništa ne mogu raditi.......
Post je objavljen 16.01.2006. u 14:51 sati.