“Ma koliko bile vazne vase obveze kao lijecnika, odvjetnika ili poslovnih ljudi, ipak ste najprije ljudi, pa ce vam najvaznije biti ono sto ulozite u odnose s bracnim partnerima, djecom i prijateljima. Na kraju zivota necete zaliti sto niste polozili neki ispit, dobili jos neku sudsku rasprau ili sklopili jos neki posao. Zalit’ cete zbog vremena koje iste proveli s bracnim partnerom, djetetom, prijateljima ili roditeljima. Uspjeh nasega drustva ne ovisi o tome sto se dogadja u Bijeloj kuci, nego o tome sto se dogadja u vasoj kuci.”
- Barbara Bush
Dan ima 24 sata; savrseno dovoljno ako ga rasporedimo prema osobnim prioritetima- netko USENASEPODASE, netko dajuci od sebe… Kljucna rijec u svemu tome- nasi su prioriteti.
Mijenjamo se. Kroz razlicite zivotne faze brinu nas izgled, dojam koji ostavljamo, omiljenost, usporedbe sa drugima, ambicija, zelja da se zaradi novac, zelja da budemo priznati i cijenjeni,…, a sve to gubi vaznost kako rastu nase odgovornositi i nas karakter.
No najvece promjene medju prioritema u nas zivot unesu partner i djeca.
To nam je “baza”; od tuda sve drugo. I, sve drugo nakon toga…
Tu sijemo ljubav, tu zanjemo plodove. Koliko smo ljubavi tu unjeli- toliko je ima!
Mi odlucujemo!
I uvijek mozemo vise! (To je proces, a ne konacno stanje!)
U protivnom, postaje mjesto koje- izbjegavamo. Onda “bazu” smjestamo negdje drugdje; zatvaramo se u sebe ili pod tudjim krovovima… Trazimo izgovore…
( Poznajete “radoholicare”? Imali ste sigurno takve kolege kojima “smrdi kuci”- prespavali bi u firmi da mogu!
“U tom novom modelu obiteljskog i poslovnog zivota, umorni roditelj bjezi iz svijeta nerazrijesenih obiteljskih sukoba i neopranog rublja u pouzdan red, sklad i vedrinu radnog mjesta.”; Arlie Hochschild).
No, mi smo kreatori. Mi biramo. Mi odredujemo prioritete!
Mi popravljamo, prepravljamo, prekrajamo,… Krsimo stare navike novim, boljim odlukama- jer se to moze! Ako su nam osjecaji bliznjih prioriet, nikad ne odustajemo.
Ne biramo ljutnju, vrijedjanje, kazne, sutnju… Biramo dijalog; slusamo I zelimo cuti.
Nije to bas lako!
Prije do svega, trebamo “dosloziti” sebe!
Nase je slaganje u toj igri pocelo kad smo i sami bili mali; prve lekcije ljubavi i prioriteta dobili smo od svojih roditelja (Pa koga je sta dopalo!?). Kasnije lekcije su nam osobna iskustva i iskustva onih koji su nase zivote takli.
Nitko nikada nece do kraja shvatiti nasu osobnu sliku; prtljagu proslosti, a niti ideale kojima se nadamo. Cesto ni mi sami…
No, vazno je da znamo gdje smo i gdje zelimo stici.
Vazno je da znamo da su nam prioriteti voljeti i biti voljen, te da od toga nikada ne odustajemo. Vazno je shvatiti i zivjeti visi smisao te price.
Uspjeh naseg drustva, kao i nas samih, ovisi o tome sto se desava u – nasoj kuci!
M. Scott Peck: “ Zelja za ljubavlju jos nije ljubav… Ljubav je voljni cin, obuhvaca namjeru i akciju. Usto ukljucuje izbor. Ne moramo voljeti. Mi biramo voljeti.
Ma koliko mislili da volimo, ako zapravo ne volimo, to je stoga sto smo tako izabrali pa ne volimo unatoc nasim dobrim namjerama.
S druge strane, kad god doista radimo na svom duhovnom razvoju, cinimo to jer smo tako izabrali. Izabrali smo voljeti.”
Post je objavljen 15.01.2006. u 21:23 sati.