Marketing
Mojstrana-ili ti-kako smo penjali slapove
I to se desilo konačno, penjala sam led!!
da krenem od nekog početka- u subotu u cik zore krenusmo putem prema Sloveniji nas četvorica veličanstvenih- 2 pustolova, Tina i moja velikost. Stvarno sam bila sva nabrijana da to čudo isprobam penjat sve do tog subotnjeg jutra. Nekako mi je sa milozvucima budilice u 6:17 splasnula nabrijanost. Ipak sam se nekako ustala, sa jednim otvorenim okom skuhala čaj, napunila termosicu, potrpala pršut i kobase u torbu. Još uvijek u nekom polusnu, uspjela sam se odvući skupa sa gomilom stvari do auta, čak ga i zapaliti, te sam naposlijetku stigla i do Zagreba.
Tu počinje ljepši dio priče. Ja sam se mogla u miru sa Martinom boriti za prevlast na zadnjem sicu (koja će se više ispružiti dok spava) dok je brigu oko vožnje preuzeo Nikola, a Đimboni ga je cijelim putem bodrio i bio mu podrška.
Putem prema, stadosmo u Ljubljani na jedan "brzi" šoping. Ispao je ne tako brz, ali ako se uzme u obzir koliko se para spiskalo, zapravo je bio poprilično brz i efikasan. Zahvaljujuči tome piskanju para imali smo kompletnu opremu, uključujući i moju predivnu novu plavu kacigu. Umalo sam pokleknula i dala se nagovoriti da kupim bijelu u prvom dućanu, al neki unutarnji glas mi je cijelo vrijeme govorio da me čeka nešto bolje!
Odšopingirali smo i zadovoljni kvalitetom i kvantitetom kupljenog uputili se dalje u bespuće Slovenije.
Konačno smo oko 2,3 (ko bi to više znao) stigli u Mojstranu. Izlazimo iz toplog auta, dolazimo podno slapova.
NEMA TEORETSKE, A BOGME NI PRAKTIČNE ŠANSE, DA ĆU JA TO IKAD PENJATI!!
To i jedino to mi se vrtilo iznova i iznova kroz glavu, a nakraju sam podijelila stav sa drugima. Stvarno je izgledalo neizvedivo.
Zaključili smo da je prekasno da bi platili dnevnu kartu, pa smo se odlučili vratiti do auta, skufati juficu, pojesti, i onda se vratiti na noćno.
Do vremena kad je počinjalo noćno penjanje, više nisam osjetila barem 1/3 svog tijela. Krv se valjda zaledila u žilama i protočnost je bila onemogućena. Moj mobitel je proživljavao isto.
Unatoč svim nevoljama i čvrstome nepokolebljivome stavu da ja to neću moć ni u ludilu (a ni htjet nakon kaj probam) nekako sam se našla sa derezama na nogama i cepinima u rukama kako napikavam po tome ledu frustrirana jel nismo postavili uže na najlakši smjer.
Naravno, odustala sam nakon otprilike 73cm.
To je to, ili?!
Gledam Nikolu kako penje (on je išo nakon mene) i mislim si, pa kvragu, to izgleda taaaako zanimljivo i gušt. Zakaj sam ja takav krelac?!
I opet nekako sam se u tome svome svijetu žestoke borbe "Bojati se ili ne" našla oboružana punom opremom kako marširam u smjer.
Ruke zebu za popi***, cepini ne slušaju i lamaću u krivo, derezama ne vjerujem, ali kvragu i sve, pa moja lijepa nova plava kaciga želi da ja to ispenjem.
Glas razuma je presudio! Popela sam se, i opet i opet kad smo stavili na drugi smjer i joooojjj koji je to GUŠT!!!
Ljudi moji, predobro je! I nekako kad silaziš dole i spustiš ruke ispod pasa, i krv ti počne cirkulirati i prsti peći, počneš cijeniti tu vražju cirkulaciju. Brzo se zaboravi sve ono šta se trenutak prije tog proklinjalo..
Ošli smo u planinarski dom spati, i bome smo spavali ko zaklani. Sve dok nas zla budilica nije probudila u cik zore.
Opet sam proklinjala što mi sve to treba, zašto ne bi lijepo spavala na toplom?!
I opet sam se koji sat kasnije našla pod punom spremom kako napikavam po ledu bes osjeta u obamrzlim nogama i rukama. Izgleda da je i cijela Hrvatska odlučila danas doći u Mojstranu. Bila je tu naša reprezentacija, bilo je tu pola Željezničara, Velebitaša i naravno neka slovenska škola i još zaljubljenika. Bila je gužva, a mi smo bili sretni i ponosni što smo stigli rano ujutro i zauzeli dobru poziciju. Čak sam i ja priznala sama sebi da mi je ipak na kraju krajeva više nego drago što sam se 2 dana za redom tako rano budila.
Jedva, jedva čekam da opet popnem koji slap!!!
O istome piše i "malo" iskusnija penjačica na adventure sport portalu
Slike kad mi nikola pošalje koju...
Edit: evo poslo mi covjek 4 ne bas neke, al eo bolje is neko nis:) ostatak ima ovdje
Post je objavljen 15.01.2006. u 18:03 sati.