Galadriel je sjedila u naslonjaču i zabrinuto gledala kroz prozor u daljinu. Mislima je pretraživala bespuća ME-a u nadi da će negdje ugledati svog muža. Prošlo je već 3 dana od kad se Celeborn odvojio od svoje grupe i tri dana od kada nije imala nikakav kontakt s njim. Osjećala je, u dubini duše, da je živ i slobodan, ali to joj više nije bilo dovoljno. Morala je pošto-poto stupiti u vezu s njim ili će skroz prolupati. Znala je da je Morgoth zaokupljen mučenjem Nazgula I da na nju trenutno ne obraća previše pažnje. Ako sad ne uspije “uloviti” Celeborna tko zna kada će joj se opet ukazati ovakva prilika. Pogledala je kroz prozor prema jugu i koncentrirala se. Na njezino veliko čuđenje vezu je uspostavila gotovo trenutačno.
”Celeborne ljubavi, pa di si ti? Skoro sam poludila od brige”, skoro je vrisnula Galadriel.
”Živ sam, najdraža. Živ i vjerojatno mi je bolje nego tebi”, odgovorio joj je njen muž nonšalantno.
Pogledala ga je pažljivo – djelovao je gotovo bezbrižno. To ju je razbjesnilo. Počela se derati na njega. ”Pa jesi ti normalan. Napustiti tako svoju družinu a meni ni riječi ne reči. Ma šta meni, nisi NIKOM ništa rekao. Tri dana pokušavam saznati bilo što o tebi. Nokte sam si izgrizla od brige. Mislila sam da si zarobljen ili mrtav”, provalilo je iz nje. ”A gle tebe”, derala se i dalje. ”Krenuo gospodin u laganu šetnjicu preko planina. I još mi se usudiš reći da ti je bolje nego meni”, Galadriel je polako postajala fluorescentna. "Vidjet ćeš ti Erua svoga kad se vratimo u Lorien", derala se iz petnih žila.
"Ali najdraža", zavapio je Celeborn. Galadriel zašuti. "Nisam ti se smio javiti. Umirao sam od želje da te čujem ali bi to ugrozilo moj pothvat", njegov blagi glas, pun ljubavi, polako ju je smirivao.
"Ali otići bez objašnjenja", pokušala je još jednom.
"Znam da si se brinula ali nije bilo drugog načina", objašnjavao joj je. "Ti znaš da je meni jedino važno osloboditi te i vratiti kući. A da bi to postigao moram prikupiti svu pomoć do koje mogu doći. Saznao sam da preko Maglenog gorja upravo prelazi moj veliki prijatelj Imrahil pa sam se odlučio potražiti ga i zamoliti za pomoć", nastavio je. "Naša skupina je bila opkoljena, napad je bio neizbježan a ishod neizvjesan. Otkriti im svoje planove bilo bi isto kao i osobno uputiti Morgothu poziv da me slijedi. Žao mi je što sam ih ostavio kad sam im najviše trebao ali ne bih to napravio da nisam bio 100 % siguran da je Ellin sposobna odbiti napad. Njena ljubav prema Boromiru moćno je oružje. A moja ljubav prema tebi tjerala me je da odem ne osvrčući se", završio je Celeborn.
Uputila mu je dug pogled pun ljubavi. Logiku njegovih riječi nije mogla osporiti. Ljutnja i strah su je potpuno napustile. Ipak nije mogla a da ga ne upita što dalje smijera. "Barem mi reci što dalje planiraš. Vraćaš li se Družini?", pokušala je bar nešto saznati.
"Žao mi je, jedina, ali ne mogu ti ništa reći, uspjeh mojih planova ovisi o tajnosti. Zato sam se i odvojio od svih. Dok je neprijatelj zabavljen većim grupama pojednici imaju najviše šanse provući se neopaženo", Celeborn je bio krajnje uvjerljiv.
Znala je da je u pravu i da ju čeka još duga agonija neizvjesnosti i straha za muževu sigurnost. "Dobro, neću više ništa pitati – znam da si u pravu", uzdahnula je. "Ali čuvaj se ljubavi – neprijatelj je svuda oko tebe. I to Magleno gorje, sigurno je prekriveno snjegom. Jesi se bar sjetio ponijeti one duge gaće što sam ti isplela", glas joj je drhtao od navale osjećaja.
"Jesam, gaće sam ponio. Šal i rukavice sam zaboravio", odvratio joj je. "Ali sad bi morali prekinuti – pitanje je trenutka kad će nas Morgoth otkriti a onda smo gotovi", rekao joj je.
Galadriel je znala da je opet u pravu. Osjećala je kako zlo ponovno raste oko nje. Nisu više imali vremena. "Do skorog viđenja, mužu moj", uspjela mu je uputiti svoje poslijednje misli prije nego se veza prekinula. Ponovno je bila u sobi u Utumnome a koraci Gospodara tame odzvanjali su hodnikom.
Post je objavljen 16.01.2006. u 19:33 sati.