Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/svjetionici6

Marketing

Mercedes na Palagruži

Gore zatječem gospodina Vojislava Šajna (41) iz Zavalatice na Korčuli, koji je već 7 godina na Palagruži. Pitam ga kako mu je na Palagruži i koje je poslove radio prije ovog svjetioničarskog.


Gospodin Vojislav Šajn, svjetioničar s Palagruže...

- Radio sam ti 13 godina u škveru, u Korčuli. Bio sam cilo vrime u ratu, pa sam i navigava 2 godine. Nakon toga je dolar pa s 9 na 6 kuna i nije se više isplatilo tuć more po par miseci. Tako sam odlučio otić u PLOVPUT, a na ideju da postanem svjetioničar sam doša nakon ćakule s prijateljem i odma me bacilo ode. Ma misec sam ode, a misec doma, da se to izdržat.
- S vama je sad i sin Ivan?
- Je, dok nema škole. A žena je doma, jer radi, tako da nju vidim kad dođem. Ma ne voli ona Palagružu ka ja.
- A koliko PLOVPUT-ovim gliserom treba do Palagruže?
- S gliserom PLOVPUT 7, iz Korčule dođeš za 2 ure, ma ide on 22-23 čvora; to ti je nebo-zemlja u odnosu na vrimena prije glisera.
- Još mi je nešto čudno; na Palagruži fiksni telefon?
- Pa moramo se osuvremenit i s te strane; uostalom signal za mobitel je slab ili ga i nema, ovo je najbolje rješenje.
- Tko su vam najčešći gosti ovdje?
- Ako misliš na turiste, e pa njih ti stvarno ima iz svih krajeva svita i to doslovno! Izgleda da je Palagruža nekima najomiljenija destinacija. Ali, ako misliš na "prolaznike", onda su to svakako vojska i policija, ipak je u blizini državna granica.
- Znači, nikad vam nije dosadno?
- Ma kako će bit dosadno; nekad se nemam kad ni popišat, evo moj dnevni raspored ti se vrti oko par najvažnijih stvari; u 5 uri mriže, u 8 čitanje meteorologije, a svake tri ure od 5 do 22.00 moramo čitat meteorološke podatke, između toga se ima uvik nešto za radit. Evo, sad npr. došli su iz Splita popravljat krov, a moramo ljudima dat ruku.
- Na Palagruži zna bit i gadnih valova, vjetrova olujne jakosti…
- Je, isti oni dan kad je bija tsu-nami na Pacifiku, kod nas je puvalo jugo, a valovi su dosezali 7 metara. A jednom smo za Novu godinu na Palagruži ostali 39 dana zbog istog razloga.
- Imate i tovara? A ja sam mislio da se bacio s litice; zar su to samo legende?
- Nisu legende, istina je… Ali, nakon šta je pokojni tovar strada, doša je Mercedes, tako ga zovemo od milja. Poklonija nam ga je biskup i sad slobodno šeće otokom, dođe navečer da ga napojimo. Ne koristimo ga često, otkad je sprovedena sajla s mora, pa potežemo dosta toga na koloturu.


Ogromni svjetlosni uređaj. Za razliku od uobičajenih, promjera najviše do 1 m, ovaj je dva puta veći. Osobno sam se fotografirao pored ovog golemog kristala i smijao sam se sebi koliko sam malen naspram njega. Svjetioničarska kula ima dva velika kata; na prvom je mehanizam koji pokreće ovaj stroj, a na posljednjem sam stroj i golema stakla u dva reda. Domet ovoga svjetla je 35 nautičkih milja ili oko 65 km!


S mora izgleda zaista veličanstveno!

Porazgovarao sam malo i s Ivom Franulovićem, 29-godišnjakom, koji je na ovdje tek 8 mjeseci. Ivo je s Blata na Korčuli i nisam mogao ne primjetiti da su svi svjetioničari s Palagruže i Sušca zapravo Korčulani.
- To ti je vjerojatno zato jer je na te dvi lanterne najlakše poć s Korčule, di nam je i matično plovno područje. Evo, ja sam radio u Vela Luci u struci kao elektrotehničar. Osta sam bez posla, pa pomalo radio kod privatnika, vidio da tu nema kruva i eto me na lanternu. Dosta njih traži doć na svjetionik, moja molba je čekala rješenje oko godinu ipo.
- Nisi oženjen?
- Nisam, znam da je to nekad bio uvjet, više nije. Sad je najbitnije samo da si mlad i da možeš podnit Palagružu. Nemam ni curu, jer da imam, ajde zamisli koja bi došla za mnom? Bi možda 7 dana, ali sigurno ne više. Ovako mi je baš dobro.
- Navikavaš li se na suživot s gostima lanterne?
- Goste obično ne vidimo, ka galebi su – sve ih zanima. Većinom su stranci, prošle godine smo ih imali čak iz Japana. Evo, sad ih je 8, a nigdi ih ne možeš uvatit. Negdi sam čuo da je Palagruža u svitu vrlo tražena.
- Gdje puniš baterije kad ti je dosta svega?
- I ode i doma. A kad sam tu, puštam kolegi glasnu glazbu i živciram ga – nasmijala su se obojica. Na kraju sam Vojislava odlučio pitati koliko je duga staza koja vodi do vrha, pošto je Palagruža prilično strma.
- Staza ti je duga 700 m u jednom smjeru; pa nam dođe dobro kao tjelovježba, jer je znamo dnevno prepješačit i po nekoliko puta; pribrat mriže, pa otić gori očitat meteorologiju, pa opet na more…
- A na koliko smo sad nadmorske visine?
- Sad smo na oko 120 metara, jer ti je leća u feralu na visini od 126 m nad morem i osim šta je Palagruža najveća lanterna, ona je i najviša.


Toliko je Palagruža visoka i strma, da ne kažem, nepristupačna!

Iako me zanimalo brdo toga, nisam smio više gubiti vrijeme, spremala se noć, a sve je smrdilo na to da bi noćas moglo okrenut na jugo. Trebalo je otići put Visa.


Trenutna posada Palagruže


Mi smo otišli, a svjetioničari su ostali pomoći onima koji su im popravljali krov. Iako se čini da se nema što raditi na toj pustoj osami, njima nikada nije dosadno, i to su nam potvrdili!

Pri odlasku, dali su mi šaku bombona da zašuškam po putu, ne bi li mi se približio Mercedes. Vidjeli smo ga na heliodromu, kojeg su nedavno očistili i uredili za hitne intervencije, pa nam je samo onako pozerski okrenuo glavu i kao da čeka taj helikopter da ga odvede na mjesto gdje bi mogao upoznati kakvu prijateljicu sa sličnom pričom, jer budimo iskreni - di ćeš gore od spoznaje da si ka tovar, sam na Palagruži…


Autor ovih redaka, uspio se fotografirati tek 2-3 puta; ovo je jedna od koliko-toliko uspjelih fotografija. Trebalo je vrlo brzo otići s Palagruže...


Tovar na Palagruži - zaista istinita i pomalo neobična priča... No nije jedna priča i jedan tovar; bila su bar dva prije njega...

Post je objavljen 13.01.2006. u 02:21 sati.