Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/brandnewgirl

Marketing

Chicken Soup for the Lost Souls

Ja majke mi ne idem na chat. Imam par tih programa za ćaskanje, ali su liste sastavljenje od ljudi koje poznajem, na neki način.
Pokušavala sam to, ali posle “Ćao, imaš sliku, daj broj telefona, koju pozu u sexu preferišaš” – odustala. A možda to i nije samo zbog veličine sisa koje ne uobičavam da otkrivam ozračenim i manje orzačenim monitorima, ni u prirodi nisam mnogo druželjubivija. Par prijatelja i od mene dosta. Pa onda nisam u toku sa onim što se “traži”.

No, ne moraš na chatu, danas se ljudi nude gde god ‘oćeš. I onda možeš da izabereš.

Doduše, dominantna tekuća teza, koliko mogu da vidim je sledeća: Da nisam programer/fudbaler, bio bih maneken. Pod uslovom da se virtualno ne lagimo.
Ili, mišićav zgodan i šarmantan traži ozbiljnu damu (ono pederi stop, nije politički korektno, pa nećemo o tome).

Kao rođena cepidlaka, pod uslovom da totalno zanemarim kritererijum da IQ mora biti najmanje X 3 broj cipela (za nogate) ili za manje nogice X 3.5, ja bih našla zamerke u postavljenim brojevima. Ništa ne govori to 185 - 75, može biti krajnje neravnomerno raspoređeno i šljampavo i nikakvo. Gde su obimi, proporcije? Gde je čučanj, bench i stanje na pokretnoj traci? Gde su duševni kvaliteti? A moralni? Na kraju dobijemo definiciju za klovna, umesto za partnera za život i/ili zajebanciju…

Primer ozbiljnog oglasa:

Dimenzije "too good to be true", očuvana, garažirana, uhranjena. Izgled krhka, "nežna" i ljupka, krajnje lazljiv. Narav pogana, ljubomorna do solne kiseline, sve sa bacanjem iste u zelene oči. Vlastite oči odmara iskljucivo na 95 kila unikatne sexy prznice. Ako ko sretne onog mišićavog i zgodnog od gore, da švrlja stvarnim ili virtualnim svetom, molim obavestite izgubljenu polovinu, gore pomenutu "Ljupku".

Mislim, možda oni i jesu par, ljupka i mišićavi na njih mislim. Možda ona i jeste ljupka (a ja čangrizava). Ili, ono najbitnije, možda ona jeste nekom ljupka.

De gustibus non est dispuntandum

S čim moram da se složim. Jer i moj vlastiti koncept se vremenom toliko menjao i još uvek se menja, da je ukus diskutabilna kategorija. I sopstvena, a kamoli tuđa.

A moja drugarica! Ta je luda za ćelavim (jel ovo political correct?) i debelim tipovima. Ta njena odbrana, u prilog ćelavcima ide to mere, da je razvila mantru “Ne dirajte mi ćelavce”. Nešto kao "Ne lomite mi bagrenje".

E sad, kako neko takav, može biti erotski ideal, to je moje pitanje? Može, može, lako. Kad je čuješ dok priča, “kad mu dotakne izbrijanu glavu, ostane samo neopisiva plišanost, nežnost i moć” Sindrom Pepeljuge i štapića: tikva-kočija, pepeljuga-lepotica, ćelavac-bog. U pitanju je fenomenalna sposobnost transformacije, gde sve ono loše nestane i ostane samo najbolje, kaže ona, nekako mekano. “A to najbolje sjaji daleko više, od bezveznog fluida, gde od celog svemira čuješ samo "click"”. U poređenu sa tim, neki/bilokoji Enrique je dosadan, nezanimljiv, neuzbudljiv, prazan, previše svestan sebe. Lepota mu je u krvi, što je jako malo, sposobnost većeg davanja i nesebičnosti jednaka je nuli ili blizu iste, kooperativnost mala – opet trvdi onda. Kaže, previše je zauzet sam sa sobom, dok je Ćelavac&Debelac zauzet sa samnom (njom – op.a) Enrique-Gimnastičar, daje 10-15 minuta, nek mu bude i po sata, a Ć&D-Lover, koncentriše svemir na dlanu silom prirodne nepogode. A to je, bar sto se nje tiče više nego dovoljno da ga ustoliči za erotski ideal i da amnestira sve one karakterne gadosti (ako postoje), te ih označi kao nebitne. Eto, zato je Ć&D (primećujete - nešto kao D&G) na njenoj lestvici tretira kao "Brrrr maconja" .

Tako da i kad vidim šta se nudi/traži shvatim da sve to ima smisla. Znam da će se ljudi naći. Virtualni ili realno, i onako su granice krajnje diskutabilne. Svejedno je. Ko što moja prijateljica voli ćelave, možda neko voli šljampave. Ili krakate. O fudbalerima i manekenima da ne pričamo.
A ja, kako patim od hronične retardiranosti kolektivnog duha( jer imam samo ono malo mene/ja, pa prema tome i mogu da nudim samo malo, okrutno sebe) a znam da je u današnjem svetu to jadno i nedovoljno, pa ga i ne iznosim na tržište.


Post je objavljen 12.01.2006. u 12:47 sati.