Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/balkanstory

Marketing

Boban from die mahala

Vecinu svoga djetinjstva proveo sam na Stolinu kod bake pored cuvene fabrike tekstila Interplet. Ima se tu I kuca ali vecina su dugacke barake koje su se radnicima Interpleta davane I sa kojim su vremenom dobijale stanarsko pravo. Tada je ta fabrika zaposlavala oko 5 000 ljudi a industrija bila u procvatu pa se I lepo zivelo I odrzavalo. Medjutim danas je vec sasvim druga prica. Od sve one lepote pre rata danas samo rusevine I ostaci nekadasnjeg blagostanja podsecaju na vreme kako je nekad bilo. Kuce su vecinom sve oronule, neka sa oronulim zidovima a neke sa oronulim krovovima kje su vec u nekoliko prlika bile ugrozile neciji zivot. Barake su polunastanjene. Sa jedne da kazem zdravije strane zivi nekoliko porodica dok sa druge porusene strane ljudi drze stoku ili ogrev. Nekog putica osim glavnog gotovo I da nema ,sem dobro poznatih utabanih precica koje su vredne zene utabale iduci kod kone na kafu I na omiljeno jutarnje tracanje. Na Stolinu svako gleda samo na sebe. Sta ces sirotinja ,peripetija u dusi,siromastvo I sve ostalo sve je to uticalo na mentalitet ljudi tog naselja. Mozda bi oni pod drugacijim okolnostima bili I bolji I solidarniji ali sta je tu je. Stolin je bio I ostao da kazem poznati jebarnik. Svako vece bi se tu sjatila masa automobila na parkingu Interpleta I u svakom autu druga tura-druga garnitura. Na stolinu neces za zivota moci naci deset centi ali ces na svakom koraku naci istrosen kondom koji nam jasno govori koliko nam je narod danas prosvjecen.
Odma preko puta moje barake bila je Bobanova baraka.
To dam kazem bila je jedna ljudina. Secam se pricala mi je baka posto ga ona zna od kako je iz pelena ispo da je imao tesko detinjstvo. Kazu kad bi nesto zgresio otac bi ga svezao za kofu od bunara I spustao ga u bunar u hladnu vodu I ostavljao ga tamo po dva dana a zatim bi ga isibao kaisem. Skolu nije volio, vise je volio da svrlja sa drustvom , da se napija I karta,I da se tuce,to mu je bila sira specijanost. Bio je saljivdjija da mu nema ravnog, kad nesto provali to svi padaju na dupe od smeha a doduse pametan bi covjek bi reko da je bio malo I priglup ali on je znao sve sto ga interesovalo. Kad bi igrao domina znao bi kojih ti je deset domina ostalo u ruci, a kad ih okrenes da prebrojis dovoljan je bio samo jedan pogled da prebroji sve. Zavrsio je bio cetiri razreda osnovne skole I smatrao je da mu je to bilo sasvim dovoljno pa je I napustio. Kao I sve ostale prolazne stvari malo je I on dosao pameti. Smirio se malo, udomacio I posle nekog vremena ozenio. Zena mu je bila prelepa I dobra srcem. Boban je bio srecan. Njegov brak je bio za primer svima drugima. Posle izvesnog vremena zena mu je zatrudnila I u kucu se uselio jedan novi osjecaj. Osjecaj buduceg roditeljstva. Nema tog koga Boban nije pocastio,kolko se nije puta samo napio. On Boban F. ce postati otac I bice dobar otac. Isti onakav otac kakvog on nije imao. Malo po malo vreme je odmicalo I odjedanput dok je bio u kuci zeni mu je pukao vodenjak I dobila je trudove. Tada je on imao stojadina I brzo je smjestio zenu I sa djetetom od svog brata krenuo za bolnicu. Izasavsi sa stolinskog puta na glavni put za Brcko dodao je gas ne bi li sto pre stigao u bolnicu. Tada se zaculo samo jedno muklo TRAS. Komadi auta su leteli na sve strane, I onda je sve zamuklo. Odmah su poceli izlaziti ljudi iz auta I prilaziti mjestu nesrece. Covek iz auta koje je udario izasao je nepovredjen I krenuo prema Bobanovom autu. Auto je bilo smrskano a unutra su nepomicno lezali Boban, njemu na ramenu zena Marica I pozadi na sjedistu sestogodisnja cerka njegovog brata. Ubrzo potom stigla je I hitna I prebaceni su u bolnicu. Boban je putem dosao sebi ali za zenu su mu se borili da ostane na zivotu. Samo je mirno sjedio I plakao gledajuci krvavu zenu I vikao na doktore da je spasu. Sa predjenim kilometrima jenjavala je I poslednja nada da se Marici moze pomoci.
Dugi I iscrpni sati su bili dok je boban cekao u cekaonici da cuje sta se desava. Gledao je doktore kako se dosaptavaju izmedju sebe dok su vjestim prstima ceprkali po utrobi njegove zene. Posle nekoliko sati izasao je doktor I saopstio je bobanu tuzne vjesti. Boban je izgubio I zenu I djete. Plakao je kao malo dete u holu bolnice dok su doktori pokusali da ga podignu I posjednu na klupu.
Od tada se Boban promenio, svi koji ga poznaju kazu to je sada drugi covek. Uvek pomalo nasmijan i oran za salu ali duboko u svom srcu krio je netrepepljivu bol. Poceo je obozavati decu I svaki dan bi ga video kako se igra sa nekom decom I deleci im slatkise. Ubrzo posle toga se I propio .Pio je I dan I noc ne birajuci ni mjesto ni drustvo. Odlazio bi u kafice ,pio I tukao se. Za njega su govorili ako je negde svadba I ako je tuca na svadbi ako je boban tu on se zove da izmiri,nema tu neces da se pomiris moras ili…! Koliko je samo puta potukao se sa policijom.Imao je celicna muda.Znao je nekad izudarati nekog policajca na mrtvo.Sutradan bi mu kuci dosla marica sa njih pet-sest drotova I uhapsili bi ga.Vratili bi ga posle nekolko sati svog krvavog I ranjavog.Kazu odveli bi ga negde u sumu I lisicama vezali za drvo I tukli ga po tri- cetir sata,dok im ne dojadi. Sve se vraca sve se placa. Auta je lupao I menjao jednom sedmicno, secam se cekam ti bus na stanici, treba doci za nekih pola sata kad vidim boban juri ladom, mahnem al ne vidje me on vec samo prosisa. Krivo meni mogao sam ranije da dodjem kuci da ne cekam bus al sta ces. Kad dodje bus I krenu nekih dva km od staniice videh bobana izvrnutog u kanalu kako pokusava da istera auto .Kontam hvala bogu sto mi nije stao. I tako je bilo uvjek.
Ubrzo zatim poce I rat. Ratni vihor vejao je svuda okolo I sejao uzas. Bilo mu je dosta zivota kako je on tada govorio I ubrzo se je prijavio dobrovoljno. Njegova kuca je postala dom za jos barem desetak vojnika koji su kod njega nocivali I hranili se. Nije zalio nista ,sve njegovo bilo je I sve njihovo. Jednom zamoli me on hocu li sa njime otici u BN po neki razanj koji je morao da doveze kuci.I krenusmo. Kad smo se vracali iz BN negde desetak km pre stolina zaustavi nas policijska patrola sa starim plavim Titinim stojadinom. Pridje nama drot pozdravi, zamoli dokumenta ,a boban vozase tada ficu krsa jednog. Gleda drot ona dokumenta,gleda pise brcanske table,ode pozadi da pogleda kad tamo male table one svicarske. Gleda cudi se ,ode napred kad tamo njemacke table one velike.Pridje I upita-A odakle vi idete? Ma vracamo se sa mora-odgovori boban u sali. A drot mrgo neki neki ne zna za salu pa dreknu na bobana. Stoko jedna jel se ti to zajebavas sa mnom,hoces da ti samarcinu zalijepim.Boban mu mirno kroz smjeh odvrati “Ja se stobom salim a ti sa mnom ozbiljno sad cu malo ja sa tobom ozbiljno. Sage se I ispod sjedista izavadi magnum onaj sa dugackom cemi (barem 30 cm) I izadje napolje. Drot problijedio. Kad ga boban puce ovaj pade iz prve I poce ga udarati. Ja sam umro bio od straha I pocnem plakati. Tu boban prestade I rece mi da udjem u auto. Uhvati ga za pocjepanu kragnu I rece mu “ja I moj sin sada odosmo na pice I neznam kad cemo se vratit, a ti nemoj da se pomjeris sa ovog mjesta nacu te u misjoj rupi I ubicu te”.Uplaseni drot sa krvavim nosom samo potvrdno kimnu glavom. Ubrzo posle toga krenusmo I ostavismo u prasini drota koji bese ustao I brisao se. Sigurno je kleo dan kad je naletio na bobana F. Kada je boban vracao razanj posle nekoliko sati isti taj policajac je stajao na istom onom mjestu na kojem mu je boban rekao da ne mice.
U ratu je bilo cesto bombardovanja na stolinu ali neke vece opasnosti nije bilo ,kad najednom pocese rafali maltene pod prozorom. Niko nije znao sta se desava pa linija je bila barem 30 km daleko ili se boban opet napio pa puca pokuci ili baca bobme u supu. Stolin ne bio napadnut. Nikoga muskog nije bilo tu, svi su bili negde na liniji sem bobana. Zgrabio je pusku I otrcao u mrak.Pucalo se, meci su leteli na sve strane ,svuda detonacije, bljesak koji je parao oci. Posle nekoliko sati sve je bilo gotovo .OD svuda su se pusile stare barake kad se boban pojavio sa nekoliko vojnika. Pusili su cigare I smijali se. Kako sam posle toga cuo boban je sam branio stolin vise od pola sata I uspeo. Stiglo je pojacanje I neprijatelj je bio likvidiran. Tada je u mojim ocima izrastao u nesto vise od samog boga. Bio je moj idol I covjek pored koga sam se kao dete osjecao najsigurniji. Za vreme rata bilo je svuda opasno , znate I sami sta je rat ali niko nije znao da kod bobana koji je bio srbin zivi nekoliko ljudi neprijateljske nacionalnosti koje je boban cuvao I pomagao koliko je mogao .Stolin je uvek bio pola srpski pola hrvatski. On dobra dusa nije mogao da gleda kako mu dugogodisnje komsije sa kojima je radost,tugu I hleb delio da im se desi sta lose. Jednom prilikom prolazeci pored nekih zarobljenika pored Brke video je neka poznata lica. Bili su mu to jedne komsije koje su zivele nekih pola km odd njega. Bili su muz zena I dvoje male dece. Znao je potencijalno sta moze da im se desi I odma je presao na djelo. Prisao je komandiru I rekao kako te ljude poznaje od pre nekoliko godina I kako su mu u zivotu puno naskodili I kako hoce sam da imse osveti .Komandira I nije bilo briga za njih te rece mu da ih vodi I da zaboravi da mu iih je ovaj dao. Boban ih je sve natrpao u auto I odvezao pravac kuci I sakrio u podrum .Ipak mnogo je rizikovao tako da nije mogao da ih drzi u kuci .Sto je jeo on jeli su I oni, I tako su ziveli .Jednom dok je sedeo za vecerom dodjose mu par vojnika kuci I rekose mu da jedan drugi komandir koji je bio njegov bliski prijatelj I suborac ranjen sa nekoliko metaka I daje ostao zarobljen u okruzenju .Tada je vojnik vojniku bio kao brat I svi su bili svi za jednog jedan za sve.Boban je odma uzeo pusku, municiju I sve potrebno seo u auto I otisao. Bila je to duga noc. Niko nije znao gde je otisao .Nisu mislili da ce ziv da se vrati ali nada umire poslednja a svi su ga bili volili. U pola pet ujutro cuo se je poznati drnduk bobanovog auta. U kuci je gorela samo svjeca kada je usao boban u kucu sa komandirom na rukama. Obojica su bili krvavi a komandir je samo tiho jecao od bolova. Bio je presecen mitraljeskim rafalom I imao je osam metaka u sebi..Odma je dosao I vojni lekar koji je bio u blizini I ulozio sav svoj trud I operisao vojnika. Boban mu je spasao zivot. Posle nekog vremena u bolnici komandir ponesen hrabroscu I patriotizmom se vratio na frontu.
Vreme je I rat je odmicao mic po mic I jednom dok smo igrali karti dodje jedan covek, svi su ga zvali bosanac I rece da je boban ranjen u stomak I daje prebacen na VMA u Beograd ali da nije nista opasno. Svi su plakali I svi su odahnuli na tu tuzno-radosnu vjest. Sedeo je boban na VMA I stalno slusao sta se prica na tv tako pratio situciju. Polako se oporavljao kad mu javise da onaj isti komandir kojeg je bio spasio ponovo ranjen I da je ostao. Boban je to vece izasao iz bolnice I taksijem krenuo za brcko. Stigao je za cetiri sata ,uzeo svoju pusku I sa svojim bratom I jos dvojicom ponovo nestao u mraku. Neznam da li je to pitanje vjere ili bilo cega drugog ili snaga volje ali nasli su ga opet I izukli na sigurno. Boban je polako postajao legenda I njegove avanture su se prenosile od usta do usta a koljena na koljeno. Treci put kada je komandir ranjen tada je I pogino Sve ukupno bio je ranjen 17 puta. Bio je to poznati Pesa, komandir crvenih beretki ciji je I sam vojnik bio boban. Mnostvo ljudi iz svih krajeva doslo je da celiva posmrtne ostatke coveka koji je dao svaki deo tela za domovinu .Cast svakom.

Jednom u jeku pucnjave na Glamocu ako znate gde je to ,boban I jos njih nekoliko bijase zarobljeno u jednom magacinu gradjevinskog materijala. Bilo je tu kojekakvog cimenta, katrana ,spirita I ostalog. Vide ljudi dje ce danas glavu izgubiti da je njima odsviralo pa I sam boban se slagao pa se dogovorise ako vec treba da poginemo ajde da poginemo pijani. I dohvatise oni onaj spiritus I pij pij. I onako dok su I pili I vec polupjani pade nekoj budali na pamet “ajmo se okladit svi izmedju sebe da vec kad idemo izginit aj ko se izvuce al sa sobom da ponese jednu kantu katrana od 50 kg. Svi se u smjehu slozise I svako uze po jednu kantu napunise okvir mecima ,izljubise se I izletise. Boban je trcao sa jednom rukom pucajuci oko sebe a u drugoj je nosio kantu, te je nekoliko puta zapeo I pao. Cuo je fijuke svuda oko sebe I korake drugova koji su ga pratili. Trcao je sav zajapuren u licu od tereta ali I od alkohola koji je vec poceo da uzima maha naveliko, a siblje mu je udaralo po licu ui teralo suze na oci. Svuda okolo po drvecu frcali su meci, praveci toliku buku da vise I nije cuo korake iza sebe. Najzad se zaustavio pored jednog drveta da odmori malo I okrenuo se. Nikog nije bilo iza njega pa ni njegovih prijatelja. U daljini se cuo poneki osmeh I poneki pucanj iz kratkog oruzja koji se najavljivao kraj ove bezbozne igre za goli zivot. Stegao je jace kantu, prisecajuci se do malopre sale I veselja sa svojom bracom a kojih vise nema. Spustio je kantu, obrisavsi izgrebanim ruukama izgrebano lice I odao poslednju pocast palim drugovima I nestao u noci.
Rato bilo rato I proslo I malo po malo stvari su pocele da idu na bolje.Inace brcko je grad ratnih profitera koji pre nisu imali gaca nasebi a sada voze mecke I imaju kuce sa pet spratova, ali Ponovo si ko covek mogao da prosetas kroz grad ne plaseci se snajpera ili granate. Boban je tada upoznao jednu Dijanu, izbjeglicu iz Jajca, jednu lepoticu ali koja je bila zmija. Svi su tako govorili za nju jer je bila lokalna tracara I torokusa. Bila je desetak godina mladja od njega I ubrzo nakon toga su se smuvali I dobili djete. Iako siromasan boban zivi solidno. Toliko je ljudi spasao I pomogao mu u ratu da sada ti ljudi od kojih vecina zivi negde u inostranstvu dodju I kupe mu nesto. Jedan kupi neko auto, drugi neki motor, treci dve tri svinje da ima za ziminu, neki financijski pomogne I tako. Danas kad imam koju kintu u dzepu rado kupim koju pivu I svratim do bobana da cujem neku pricu I da malo ocefim sa njim ,a vi dragi citaoci ako spoznate pravu istinu I postovanje o vrednosti I plemenitosti ovog covjeka onda cu ja kao pisac biti bogato nagradjen.




Post je objavljen 11.01.2006. u 16:01 sati.