Galadriel se čvrsto primila za naslonjač, prsti na rukama su joj pobijelili. Tijelo joj je gorilo, u glavi su joj rasli plameni jezičci. Soba u Utumnom u kojoj je čas prije sjedila s Morgothom – nestala je. Gorjelo je svuda oko nje. Pažnju joj je privukla malena čistina usred koje je čučala spodoba u željeznom oklopu. Odmah ga je prepoznala – bio je to Ravion, The Maia, jedan od njenih najljučih neprijatelja, naoružan do zuba nekim čudnim oružjem koje nikad prije nije vidjela. Bilo je očito da nekoga čeka u zasjedi.
Glasan topot konja odvuče joj pogled – 12 je konja galopiralo preko gaza a samo šest od njih nosili su jahače. Odmah je uočila Celeborna – vatrenim strijelama gađao je šumu iza njih. Još su tri jahačice vatrenim strijelama palile sve oko sebe. Na poslijednja dva konja sjedili su ljudi – jahali su ravno prema Ravionu. Jednog je odmah prepoznala – bio je to Boromir, gondorski namjesnik, muž njene rođakinje Ellin. Drugog nije mogla prepoznati – kao da joj je nestajao iz vidokruga.
“Boromire, Boromire, ne na tu stranu”, vrištala je bez glasa. Ravion je upravo ispalio hitac u njega. Užasna bol u vratu ostavi je bez daha I sruši na koljena – Boromir se samo zaljuljao na konju i ispustio uzde. Srećom jedna od jahačica dohvatila ih je – sad je vukla konja i Boromira za sobom. Jahači su se borili sa strujom u nastojanju da što prije prijeđu Gladden. Odjednom se prostor oko njih ispuni neprijateljem, uglavnom orcima iako je među nima bilo I nekoliko pripadnika drugih rasa. Nasta opći kaos – strijele su letile na sve strane. Pokušala se uspraviti na noge I pohitati im u pomoć ali se nije mogla ni pomaknuti.
Ugleda jednu strijelu kako ide ravno prema Celebornu I užasnuto vrisne: “Ne, Celeborn, ne…”, oštra bol u lijevoj ruci prekinu je u vrištanju. Njen je muž hladnokrvno odlomio strijelu I nastavio se boriti. “Kako je samo snažan I hrabar”, zaljubljeno pomisli.
Pažnju joj je ponovno zaokupio Ravion koji je trčao prema rijeci i ispaljivao nešto iz svog oružja u prazno, barem se njoj tako učinilo. Odjednom je zrak počeo gorjeti I njoj je sinulo – Ravion je gađao Nazgula I to prozirnoga. Nikad joj neće biti jasno kako ga je Maia vidio. Rav je iako u vodi do koljena pokušavao dokrajčiti Boromira. I opet nije uspio – njegovo oružje je doduše pogodilo cilj ali nije bio dovoljno precizan. Maia se srušio u rijeku. “Dabogda ga voda odnijela”, pomislila je zlobno dok joj se pulsirajuća bol širila ramenom. Učini joj se da će izgubiti svijest. Ipak je spjela skupiti zadnje atome snage I pogledati prema sjeveru – njeni su prijatelji galopirali u noć, a vatreni obruč se zatvorio za njima. Neprijatelj je ostao iza njih – znala je da je ova bitka dobivena.
Galadriel otvori oči – opet je bila u sobi u Utumnom. Preko puta nje sjedio je šokirani Morgoth. “O svemoćni Gospodaru Tame biste li bili toliko ljubazni I natočili mi bokal ovog Cola miruvora – ožednila sam od one puste vatre” , obratila mu se s visoka ni ne pokušavajući sakriti svoje oduševljenje razvojem situacije.
Post je objavljen 14.01.2006. u 22:00 sati.