Galadriel je nervozno koračala ćelijom. Upravo je, u najvećoj hitnji, poslala poruku Celebornu i nije bila sigurna da li ju je dobio. Bila je svjesna činjenice da je Morgoth nakon debakla s Boromirom svu pažnju ponovno usmjerio na nju i da više ne može neopaženo komunicirati sa svojim mužem. Ipak, situacija je bila takva da je zahtjevala rizične poteze i ona je morala barem pokušati upozoriti svoje spasioce na neprijatelje koji su ih čekali. “U ratu je najvažnije dobro poznavati neprijatelja – puno ga je lakše pobjediti znajući njegove mane i prednosti”, razmišljala je. Znala je da je napravila najviše što je mogla obzirom na položaj u kojem se trenutno nalazila. Sada se još jedino mogla nadati da je Celeborn primio i razumio poruku koju mu je poslala.
Potmuli zvuk teških koraka koji je dopirao iz hodnika prekinuo ju je u razmišljnju. Zlo je raslo u njenoj glavi, osjećala ga je u zraku svuda oko nje – nije bilo dvojbe - Neprijatelj je bio pred njenim vratima. Uz strašnu škripu željezna vrata se otvoriše I Morgoth zakorači unutra.
”Dobro veče Gospodarice Loriena. Znam da ne znaš da je večer ali sad ćeš po prvi put vidjeti zvijezde otkako si stigla. Odvest ću te u drugu prostoriju i mislim da će ti se svidjeti ta atmosfera koju sam pripremio”, obratio joj se.
”Zvijezde, vidjet ću zvjezde”, radosno pomisli Galadriel na trenutak. Brzo se pribrala – znala je da ju Morgoth ne vodi da zajedno gledaju zvijezde – njegove namjere nisu bile, tog je bila bolno svjesna, tako nevine. ”Kakvu si podlost sada smislio Vala”, upitala ga je naoko nezainteresirano.
”Znam da vam nedostaju oni koje volite i žao mi je što ste toliko dugo odvojeni od njih. Sad ću vas odvesti da ih vidite malo i porazgovarate s njima. Ne uživo, ne bojte se, još nisu u mojim rukama - ali skinut ću sve blokade s vas da ih možete vidjeti i osjetiti. Trenutno su pred gazovima Gladdena i siguran sam da će vas ta situacija zabaviti. Pripremio sam i kokice”, uživao je u svakoj izgovorenoj riječi pozorno promatrajući njeno lice.
Koliko se god trudila Galadriel nije mogla prikriti osjećaj straha koji ju je preplavio – njeni najdraži upravo kreću u bitku - nije ih mogla spriječiti, nije im mogla pomoći. ”Najgore o svega je što ću morati zajedno s Neprijateljem sve to promatrati”, očajno je pomislila. ”Ne smijem mu pružiti to zadovoljstvo da uživa u mojoj patnji I očaju”, hrabro je odlučila. ”Opet praviš ražanj dok je zec još u šumi – vidjet ćemo ko će na kraju uživati”, podsmješljivo mu se obratila. ”Što se mene tiče možemo krenuti”, pogledala ga je prkosno I krenula prema vratima.
***
Post je objavljen 11.01.2006. u 21:29 sati.