Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sef

Marketing



Događaj o kojemu će biti riječi sigurno vam je poznat. Nisam mogao odoljeti da o njemu i ja ne zapišem nešto i pošaljem to kao pismo čitatelja "Jutarnjem listu". Nisu objavili, pa mi preostaje jedino da ga postavim ovdje.

Izuzetan komentar Sanje Modrić SUD I ĐAPIĆ: JAD I BIJEDA u "Jutarnjem" od 6. travnja zbog ograničenog prostora za tekst nije mogao obuhvatiti sve elemente razmatranog slučaja, te je vjerojatno zbog toga pojednostavljeno i polazište komentara, čime je donekle i iskrivljeno. Naime, Sanja Modrić sve osniva na tvrdnji sa kojom su svi suglasni: "Đapić je … hladno i smišljeno, dapače, gotovo od riječi do riječi - prepisao skoro cijeli rad iz knjiga i doktorske disertacije svog mentora Borisa Kandarea…" No u toj tvrdnji prikrivene su dvije dvojbene točke. Prva, da li je rad zaista prepisan. Druga, kako god da je rad izrađen, pitanje je da li je to uradio osobno Đapić.

Svakome tko pozna suvremenu tehnologiju izrade tekstova indikativno je da je ne/sporni magistarski rad identičan predlošcima "gotovo od riječi do riječi", a da su izvorni radovi upravo od Đapićeva mentora Kandarea. Zašto nije prepisivao od nekoga drugoga? Lako moguće upravo zato jer je mentor bio jedina osoba koja mu je mogla dati odgovarajuće radove na kompjuterskoj disketi, u obliku kompjutorskih dokumenata, iz kojih su se mogli bez mnogo muke i na brzinu vaditi dijelovi primjenom metode "izreži-zalijepi" ("copy-paste"), pri čemu čak nije nužno ni da se pažljivo pročitaju. Samo postojanje rukom pisanog inkriminiranog rada bilo bi dokaz o prepisivanju, no kako rukopis ne postoji, nema dokaza za takvu tvrdnju. Dapače, Đapićev psihološki profil, ogoljen u ovom slučaju, ukazuje da je - sukladno duhu vremena - upotrijebljena upravo "izreži-zalijepi" metoda. Dokaz toga bila bi usporedba ne samo od riječi do riječi, već od tipfelera do tipfelera, no ako je nakon frankenstainizacije izvornih radnji upotrijebljena kompjuterska provjera pravopisa i gramatike (spelchecker), ni nepostojanje identičnih tipfelera ne bi bilo dokaz da spomenuta metoda nije upotrijebljena.

Druga sporna tvrdnja, da je Đapić osobno unio u kompjuter ukradene dijelove, zasniva se na nedokazanoj pretpostavci da on zna rabiti kompjutor do te mjere da može upotrijebiti kopipastiranje. Moguće, ali nije nužno. Daleko lakše od toga da se savlada upotreba kompjutora je naći nekoga tko će sve napraviti. Ako je već našao nekoga tko se suglasio da će mu dati izvorne radove, što ne bi našao i nekoga tko će skalupiti prenesene dijelove u obimom zahtijevanu cjelinu? Dapače, zbog ekonomičnosti, uštede na vremenu i diskrecije, te jednostavnosti oduživanja, najjednostavnije bi bilo da to bude jedna te ista osoba.

Dakle, ako nije utvrđeno da je Đapić prepisao svoj rad, pa čak niti da je sudjelovao u njegovoj izradi, (osim ako mu vjerujemo na riječ - što je nakon ovog slučaja krajnje nerazumno,) preostaje pitanje da li je on uopće pročitao tekst na osnovu kojega zahtijeva magisterij ili koliko temeljito je to učinio, da ne ulazimo u još nedokazljivije procjene koliko od eventualno pročitanoga je uspio shvatiti, a koliko od toga i zapamtiti.




Post je objavljen 10.01.2006. u 21:09 sati.