Jeste l' čuli djeco
Vjerujte, bez šale,
Otvara se škola
Za pačiće male
Svi Pačići došli,
Kao đaci stoje
Stari patak metn'o
Naočari svoje.
I učili, učili,
Od srijede do petka
Al se nisu makli
Dalje od početka
Ništa više ne nauči
Pačurlija ta,
Nego što je prije znala
PA, PA, PA
Možda sa fulala koju riječ, al ovo gore je jednan pjesmuljak koji sam naučila u vrtiću ili u prvom osnovne. Ne znam točno, a davno je bilo i jedno i drugo. Gledam jučer na teveu frku na fer-u. Oko prepisivanja. Studenti su prepisivali (varali), uhvaćeni su na djelu, i njihova imena su objavljena na internerski stranicama fer-a. Pa imperija uzvraća udarac. Otvaraju blog na kojem ogovaraju profesore fer-a. Jedan kao ne zna ni upaliti računalo, drugi dolazi na nastavu pijan.... javnost je podijeljena.
Što je mislim, nije toliko važno. U moje vrijeme bilo je drugo...A ja sam štreberica i kukavica. I stvarno mogu nabrojati sve moje uspjele i neuspjele pokušaje prepisivanja i varanja u školi.
Prvi:
Niži razredi osnovne škole. Niti jedne četvorke u učeničkoj knjižici. Prava odlikašica. A zaboravila napisati zadaću. Tema je bila: kako sam obradovala mamu za Majčin dan. Oni koje je učitelj prozvao, morali su se ustati i na glas pročitati zadaću. Naravno da je i mene prozvao. Ne znam kad, u koje trenutku, ali pala mi je na pamet ideja da čitam iz prazne bilježnice. I tako, ustanem se i počnem....Sve bi bilo super da sam na vrijeme stala. Al, brbljava (kakva bila, takva i do dan danas ostala ) ja odužila taj moj literarni uradak. Pa me učitelj prekinuo, oduševljen, daj donesi da vidim kolko tog još ima, i evo ti pet! Naravno da sam htjela u zemlju propasti, da su mi suze grunile na oči, da sam posramljeno i tiho priznala da ja ustvari uopće nemam ni slova napisanog... Rezultat je bio jedna petica za izmišljanje i jedna jedinica za nenapisanu zadaću. I priča koja je nasmijala cijelu zbornicu. I pratila me u peti razred. Al ne s nekim pogubnim posljedicama, već više kao simpatična snalažljivost. A mama me je povela u grad, kupila mi knjigu (Karel Čapek: Bajke, Biblioteka vjeverica) napisala u nju posvetu: Mojoj dragoj djevojčici za uspomenu na prvu jedinicu...od roditelja. Čuvam knjigu još i danas. A i mama je nekako predosjećala da ipak neće trebati kupiti regal za nove knjige, koje bi bile kupljene za svaku sljedeću negativnu ocjenu.
Sutra: prepisivanje na faksu u sjećanjima 2mame
Post je objavljen 10.01.2006. u 11:15 sati.