Beznaslovno...bar zasad...nadam se da ću do kraja poslanice imati bar nekakvu ideju...nadam se...jer osjećam se prazno...ne onako njonji-njonji depresivno prazno i ne tražim suosjećanje...samo konstatiram...mislila sam vam složiti neku lijepu pričicu za danas,ali mislim da će ovo biti jedna književvna paella...sve,svašta i,na kraju,ništa...
Počeo je faks.Što je u svojoj srži dobro jer...a jednostavno jer je dobro...stvarno volim ovo što studiram,bar zasad,ali ti ispiti u veljači i sama pomisao na njih mi izazivaju nelagodu, u najmanju ruku...ja sam kao nekakva medvjedica ili slična divljač,spavam zimski san i jedva se primoravam učenju...mislim da bi za mene vrijedio malo promijenjeni naslov recentne uspješnice Green Daya-Wake me up when February ends...nemoguće...što se mora...a mora se i kraj diskusije...
Razmišljala sam i trebam li pisati o slijedećoj temi jer sa stopostotnom sigurnošću tvrdim da će sve upletene strane to pročitati,ali pala je odluka da bacim bombu i ostanem živa...Tužna sam...Gilian me rastužio...Imamo mi situation za koji nismo izravno krivi niti on niti ja,ali ipak to postoji...rezime ishodišta problema....na faksu moje Presveto Trojstvo činimo Marilyth,Lola i ja, a Gilianovo on sam, Nathan i Balavac....Balavac mi je drag i nikad nismo dolazili u sukob,dapače,mislim da sam mu draga i on je meni izrazito drag premda sam čula i drugačije priče o njemu,ali ja sam od onih koji će se rađe opeći nego pobjeći kada alarm zatuli...ali Nathan me,blago rečeno,baš i ne voli... a zašto,e to vam ja stvarno ne znam...uvijek je tu bilo nekakvih sitnih ekscesa tipa pozdrav svima,Aura je prozirna,dvije riječi preko one stvari ako se baš mora i slično.Ali bez ikakva povoda sa moje strane...I ne bi me to toliko diralo da mi se Nathan ne čini kao vrlo draga i pozitivna osoba,a i inače trudim se da ljudi imaju dobro mišljenje o meni...ali to već spada u domenu mojih osobnih problema..o njima kasnije...
I napokon,danas... uglavnom,Nathan mi se zgadio svojim činom iz Točke ovoga petka i danas ga jednostavno nisam mogla ni pogledati...i palo mi je na pamet nešto što me uznemirilo i rastužilo...Ako je on prijatelj mog dečka,ne bi li onda on trebao bar pokušati razgovarati s njim da vidi u čemu je stvar kad već mene to boli i smeta...da se on nije složio s Javićem,ja bih tražila uzrok tome...ali on onako flegma ponaša se kao da je debilan po tom pitanju,a nije...kuži on sve,ali meni je to izgledalo kao ono,nisu ugroženi njegovi interesi pa zašto da se trudi...i danas sam mu sve to sasula u facu i tražila nekakvu reakciju...koja je,na moj zahtjev,i učinjena,ali ono,šta sve ja moram crtati?tužna sam...nije ovo ništa bitno pretjerano,ali po nekim malim stvarima možeš predvidjeti kako će se stvari odvijati kada dođe do krupnijih...točno 5.6.2005.zaklela sam se samoj sebi da ovako neće više nikada...neću više dozvoljavati nepoštovanje prema samoj sebi u bilo kojem obliku...a ovo mi ispada kao nepoštovanje mojih osjećaja....don't know what to do right now
Poslije sam bila kod Lole kući i baš mi je bilo lijepo s njom...dušice,ako pročitaš ovu kobasicu glupu,vidjet ćeš da ovdje piše da te volim...i dobila sam soundtrack od Narnie što me malo usrećilo...i tako smo pričale o svemu tome i ja sam se sjetila nekog meni vrlo dragog,najdražeg.Tko je unatoč svemu uvijek bio tu i tko nikada nije gazio mene niti moje osjećaje...ne mogu reći da je situacija bila jednaka i u drugom smjeru...sjetila sam se toplog zagrljaja koji je zagrijao ohlađeno srce nakon prethodnog ponižavanja i sve beskrajne topline koja iz njega izviruje...baš danas mi je trebao...užasno...i nije ga bilo...ok,evo,sad sam se i službeno rasplakala...i mogla bih još štošta napisati ali sada zbilja moram ići...postajem nesuvisla iako ne znam koji dio današnjeg posta je suvisao...
I samo mogu reći da jedva čekam četvrtak da napokon dobijem te zagrljaje i da bar nakratko sa dečkima koji su odrastali sa mnom opet odjurim u djetinjstvo i ponovno posjetim Narniu...Lucy again...
teary kiss
Aura
Post je objavljen 09.01.2006. u 20:19 sati.