...moja draga šeće nebeskom ledinom...bit će već četiri ljeta...njenu sliku nije vrijeme ostarilo, nije izblijedila, nije uništena u napdaju tuge...njena je slika poput uspomena ostala očuvana u prašnjavoj kutiji na zadnjoj polici, udaljena od očiju posjetitelja, udaljena od mene...
...moram te vidjeti ljubavi, moram!!
naš zavjet ljubavi bio je kao carstvo...vječnost...zatvorio bi oči, osijetio te...obečali su da će me izlječiti...da me neće boljeti...ali ja znam kada zatvorim oči da ti plačeš...da si uvijek tu kada sanjam...nadaš se ćeš me osloboditi, da ću naći svoju slobodu...
...zašto me rastužuju?
Eh ljubavi, da sam barem bio s tobom kada si odlazila... kada me nisu pustili ljubavi, nisu me pustili...ne žele da nas dvoje budemo zajedno, žele nas rastaviti, ali ne znaju ljubavi...
ne znaju da smo mi uvijek zajedno!
Rekli su mi ljudi, da će doći neka nova ljubav. He he ljubavi, ne shvaćaju da me tvoja ljubav obilježila, nitko me nije htio onakvog...zaljubljenog...
...morao sam to učiniti ljubavi...ne ljutiš se?
Malo je falilo ljubavi, primio sam te za ruku, zašto su me odvukli ljubavi, zašto??!! Dala si mi krila...oni su mi ih oduzeli...
...ne letim, ne hodam, nisam živ, a ni mrtav...ovdje, u bijelini četiri zida, samoći malene, životom isprazne sobe, nadam se da ću te vidjeti...znam da me neće pustiti k tebi...
dolazim ljubavi...vidjeti ću te
...i ti ćeš biti sva u bijelom...znaš da sam ti blizu...
Imaš pravo, našao sam svoju slobodu...u vječnosti...
...s tobom....
Post je objavljen 09.01.2006. u 09:07 sati.