Meni, dakako najdraže. Ali ne trebaju nužno biti uglazbljene. Kroz poeziju u književnosti ( pa pomalo i kroz prozu) mogu opisati cijeli svoj život, sve svoje snove, svaki svoj dan... kao neki dnevnik... samo što ga svi čitaju...
slaganjem ljubavnih stihova osjećam se kao da lebdim u svom životu. padne tu i koja suza zbog svega što mi se dogodilo, zbog svih mojih ljubavi, zbog sve moje tuge...
ljubav je i najčešća tema mojih pjesama.... i većinom su tužne...pune suza...žalosti...
a ponekad se tu i nađe neka vesela pjesma o dolasku novog godišnjeg doba...ali opet u nekom drugom smislu tužna...
jednostavno se ne mogu riješiti sve te tuge... iako se pred drugima ponašam kao da je sve u redu...