Ja sam veoma mrzovoljna priča i ne volim nikoga. Ni vas, koji me čitate. I da znate, neću se nimalo truditi da vam se svidim. Nikome od vas. Naprotiv, bit će mi drago ako nekoga razbjesnim! Onako usput, jasno. Jer, vaše reakcije ionako mi nisu važne. Pišem samu sebe iz vlastitog hira, da dokažem svoju samodostatnost.
Uzvišena sam, iznad kiča, šunda i trivijalnih bakrača, te predodređena za ljubimicu serioznih kritičara, koje isto ne volim.
Ni u primislima nemam namjeru da nekoga poučim ili zabavim. Ako vam je dosadno, beljite se u ogledalo. I zašto me uopće čitate? Bježite, iš! Još ste tu?
No, dobro, evo vam onda: rasizam, šovinizam, seksizam, dolje socijalna pravda! Pas mater svima, a ne samo njima! Živjeli zlostavljači sitnih životinjica! Hitler je u pravu! Lopatom po glavi, zatuci, pridavi! Vlast glupima!!!
Ovo je bio tek uvod. Sad prelazim na drugu fazu torture: uvođenje likova koji nemaju nikakvu funkciju u cjelini pripovijedanja. Osim što je njihova pojava sasvim nelogična i bespotrebna, nastupaju kao nositelji ogavnih i besmislenih radnji.
Ovako:
1) Vinko je ispuzao iz birtije na sve četiri i našao se licem u lice sa debelim pužem golaćem, koji je potegao preko pločnika u nastojanju da se dokopa obližnjeg parka. 'E, nećeš!', pomisli Vinko zlobno, hrakne iz dubine trulih sinusa i gustom masom boje jantara i žada zalijepi bijedno stvorenjce za patos. Zatim se samodopadno uspravi i zagleda u staklo birtije, provjeravajući vidi li mu se još otisak konobarske tacne na nosu i labrdi.
2) U nemogućnosti da prosudi smije li umjetnik biti grešnik, zločinac, neprijatelj ljudi i čovjek odan ljubakanju s đavlom, a istovremeno dosadan kao napukla slavina, Nancy Fancy prekine pisanje svog unaprijed plaćenog eseja, te stane razmišljati - bi li prvo čitala Ivanovu Apokalipsu i Jeremijine naricaljke ili da si odmah priušti jednu raskošnu klizmu zelenim čajem i otopinom katranske smole?
Nakon druge slijedi treća faza - maltretiranje čitatelja proizvoljnim, neutemeljenim, nedokazanim i do zla boga kretenskim tvrdnjama.
Snijeg pada samo noću i kad ja to hoću.
Žene su iz povrtnjaka, muškarci iz štale.
Treba tući svoju majku dok je mlada.
Žene su iz frizeraja, a pederi s televizije.
Vjerovali ili ne, neki će poluraspadnuti alkoholičar od izdavača čak i tiskati svo ovo baljezganje. Itd...
Dakle, sad je zaista savršeno jasno da se ne želim nikome svidjeti, ne tražim istomišljenike i fućka mi se za sve i svakog! Međutim, znam da se među vama uvijek nađu pametnjakovići koji cjepidlačare i postavljaju svakojaka pitanja. Te čemu? Te kako? Te odakle mi te ideje?
I na koncu - zašto sam se uopće objavila na blogu ako se ne želim nikome dopasti i svejedno mi je jesam li čitana???
Da, prokleto sam znala da će naposljetku nekome pasti na pamet! Da će se već naći neko zlobno zabadalo koje mi mora...baš mora...pokvariti cijelu koncepciju...a tako sam se trudila...joj...šmrc...buhuhuhu...Ne volim vas, ne volim vas, ne volim vas!!!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 04.01.2006. u 01:22 sati.