Pregled posta

A kad zaboravis sarene pokrivace srijedom i subotom,
A narocito
Kad zaboravis nedjelju;
Kad zaboravis nase trenutke nedjeljom u krevetu.
Ili mene kako sjedim na radijatoru ulicne sobe u tromo
popodne,
I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
Zagrljenu priprostim kucnim ogrtacem nenadanja;
I nista ne moram da radim, i sretna sam ...
I kad ponedjeljak ne bi nikad trebao doci !
Kad to zaboravis, kazem ...

I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima,
I kako bi meni zastalo srce ako bi zazvonio telefon,
I kako smo konacno odlazili na nedjeljni rucak;
To jest, kroz ulicnu sobu do stola zamrljanog tintom u
jugozapadnom kutu, na
Nedjeljni rucak.
A to je uvijek bilo pile sa tjesteninom, ili pile sa rizom, i salata
pa razeni kruh i caj, i kolacici s cokoladnim mrvicama.
Kazem, kad to zaboravis ...

Kad zaboravis moj tihi predosjecaj
Da ce rat zavrsiti prije nego dodje red na tebe;
I kako smo se konacno svlacili,
Gasili svjetlo, uranjali u krevet,
Lezali nacas opusteni u nedjeljno svjezoj posteljini,
I njezno se slivali jedno u drugo ...

Kada, kazem, zaboravis sve to,
Tada mozes reci, tada cu mozda povjerovati
Da si me dobro zaboravio.

G.Brooks