Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/h3llbent

Marketing

Narodna Mošnja

Čudo je to pravo.

Nikad nisam shvačao zašto se tolika buka diže oko Nove Godine. Ovako bi to inače izgledalo u srednjoj školi:

Skupi se nas desetak i kažemo početkom 12. mjeseca - "Pa, jebo ga, ajmo nešto organizirati!" Zatim tražimo prostor tjedan dana, zatim ga nađemo samo da bi nas deset dana kasnije sjebao ili susjed, ili malo dijete istog susjeda, ili majka momka čiji je prostor ili rezidenti susjedne zgrade, itd... Kad bi napokon našli prostor ostalo bi tjedan dana do nove. To je tjedan dana da zoveš ljude koji več imaju druge planove, tjedan dana da skupiš paru za piće i hranu koju nitko neće dati zato što im jedno piće nije po volji, tjedan dana ozvučiš, kako često se razglas sredi točno dva sata prije...

I na kraju bi uvijek bilo ovako: svi bi bili pijani do 23 i 30, muzika bi bila ok i atmosfera dobra, zatim bi došao ponoć, svi bi zakomili i netko bi preuzeo komjuter da pusti svoju muziku... Kako ta muzika česot nije po ukusu 99% ostalih se oni koji nisu previše pijani razbježe ili su prepijana da priseru i zatim - mrtvilo.

Inače danas izbjegavam masovna okupljanja zato što su uvijek prikrade jedan kreten kojim je cilj ostalima sjebati zabavu, i barem jedan koji će stvoriti sapunicu, za koju sam jednostavno prestar. No, ove godine sam odlučio, prvenstveno zbog inzistiranja dobrog prijatelja pridružiti se derneku kakvog sam opisao.

I, stvarno, ništa se promijenilo nije.

Poanta: pametnim ljudima ne treba izlika da se opiju. Lijepo ušeću u najbližu birtiju, naruče duplu lozu i tako redaju jednu za drugom dokle ne vode ljubav sa školjkom u kurvaluku. Drugi ljudi nisu toliko spontani. Njima treba izlika.

Ali tješu se i jedni i drugi. Nismo mi pijanci. Nismo mi ovisnici.

Ma, što se mi tješimo: mi smo jebene pijandure!

Ako ne možeš se zabaviti bez pola boce vina u sebi, ti si ovisan. Ako se ne osječaš ugodno u društvu drugih bez poremećaje ravnoteže, ti si ovisan. Koja je razlika između opijanja ponedjeljkom, i opijanja nedjeljom?

Nikakva.

Ne volim piti. Ne volim kada nemam kontrolu nad sobom, i u zadnje vrijeme moja tolerancija prema alkoholu prestaje s čašom vina ili s jednom pivom. Davno sam shvatio da ako več imam sukobe sam sa sobom, alkohol ih neće riješavati. Samo će ih pogoršati.

Najgori osječaj na svijetu je kada se dižeš ujutro, i ne možeš se sjetiti što si sve radio. "Uh, jebate, možda sam nekog uvrijedio!" "Uh, jebate, moža sam nekog povrijedio!"

Možda večina ljudi koji čitaju moj blog misle da sam protiv svakog oblika običaja na planeti. Da budem iskren, ja ne bi se protivio sujedovanju u smislenim običajima, koji imaju nedvosmisleno značanje i koje su u skladu s mojim vjerovanjima.

Ovako, mislim da NAŠI običaji su za kurac. Isto tako i Nova Godina.

Čudno, ali kad pogledam narodne običaje Japanaca, Kineza, Aboridžina, Indijaca, Arapa... sve to ima nekakvog dubljeg značenja i nekakvog smisla. Ja se ne sječam narodnog običaja u nas koji se NE svodi na opijanje. Fešte, vjenčanja, dani raznih svetaca, pjevanje huškačkih pjesama za logorskom vatrom s bocom nečega u ruci... Naša kultura prema njihovim izgleda prazna, bez nekih utemeljenih vrijednosti, s jednim površnim prividom zajedništva.

Sve je to za kurac.

Ali što tu možemo?

Sišimo Motiku!

Later...

Post je objavljen 02.01.2006. u 17:25 sati.